PRE 85 GODINA USTAŠE - MUSLIMANI POČINILI JEZIV ZLOČIN U SELU KORITA KOD BILEĆE: Svirepo ubili i u jamu bacili najmanje 134 Srba

KORIĆKA jama, na kamenitom prevoju, uz magistralni put Bileća - Gacko, jedno je od najvećih stratišta srpskog naroda u Hercegovini u Drugom svetskom ratu. U noći između 3. i 4. juna 1941. ustaše - muslimani svirepo su ubili i u njenu tamu bacili najmanje 134 Srba, stanovnika sela Korita, među njima decu, starce, ugledne domaćine... Najviše stradalnika bilo je iz porodica Svorcan, Bjelica, Starović, Trklja, Šarović, Šakota, Glušac, Rogač, Jakšić, Dumnić, Kovačević, Kurdulija, Kosnić, Milošević, Milović, Nosović i Radan.

ПРЕ 85 ГОДИНА УСТАШЕ - МУСЛИМАНИ ПОЧИНИЛИ ЈЕЗИВ ЗЛОЧИН У СЕЛУ КОРИТА КОД БИЛЕЋЕ: Свирепо убили и у јаму бацили најмање 134 Срба

Foto: D. Curać

O monstruoznom zločinu detaljno je pisao dr Savo Skoko u knjizi "Krvavo kolo hercegovačko". Jedan od malobrojnih preživelih bio je Milija Bjelica. Njegovo svedočenje ostalo je jedan od najpotresnijih dokumenata o ustaško-muslimanskim zločinima počinjenim u Hercegovini tokom Drugog svetskog rata. Teško ranjen, pogođen mecima i proboden bajonetom, završio je na gomili tela u jami. Kada je došao sebi, shvatio je da je ostao živ.

- Kad sam se osvestio shvatio sam da se nalazim u ponoru pakla, na gomili leševa - zapisao je Bjelica koji je i pored silnih, teških rana uspeo da se izbavi iz jame.

Foto: D. Curać

 

Posle osam i po decenija, potomci stradalih i dalje se okupljaju kraj jame, pale sveće i čuvaju uspomenu na svoje pretke, uvereni da istina o njihovom stradanju ne sme biti zaboravljena. Među okupljenima godinama je i Milorad Nosović (91), rođen u Koritima. Imao je svega šest godina kada mu je selo zavijeno u crno. Njegov otac uspeo je da izbegne odvođenje na stratište, ali mnogi stričevi, rođaci i komšije nisu.

RADIĆ: UVOD U GENOCID

ISTORIČAR Simo Radić kaže da je Korićka jama uvod u genocid nad Srbima u Hercegovini:

- Ovim zločinom otvoreno je jedno od najtragičnijih poglavlja naše istorije. Posle Korićke jame usledila su stradanja širom Hercegovine, ne samo muškaraca već i žena, dece i staraca. Korićka jama se zato uz Prebilovce, Ržani do, Kapavičku jamu i Pridvoricu smatra simbolom stradanja Srba u Hercegovini. Uspostavljanjem vlasti NDH, Srbi su postali građani drugog reda. Zabranjena je ćirilica, oduzimani su radio-aparati i oružje, srpske radnje stavljane su pod kontrolu poverenika, a ugledni ljudi, trgovci, sveštenici i činovnici hapšeni su i odvođeni kao taoci. Sve je ukazivalo da za Srbe dolaze teška vremena. 

- Odrastao sam uz priče o zlu koje se desilo u Korićkoj jami. Kao deca znali smo šta se dogodilo, ali se o tome nije govorilo javno. To su bile priče koje su se prenosile u kući, među porodicom. Stariji su nosili veliki bol i dugo su ćutali. Tek devedesetih godina počelo se otvorenije govoriti o tom stradanju - priča Nosović.

Kao guslar, mnogo puta je opevao stradanje Korićana, ali dugo nije imao priliku da o tome javno govori.

- Pevao sam o jami, o našim mučenicima, ali uglavnom među svojima. Danas je drugačije. Danas imamo pravo i obavezu da govorimo istinu. Svake godine se okupimo kod jame, služimo pomen, zapalimo sveće i poklonimo se senima naših predaka. To je najmanje što možemo da učinimo za ljude koji su ubijeni samo zato što su bili Srbi - kaže on.

Foto: D. Curać

Korićka jama

Dok stoji nad bezdanom jame, Nosović kaže da ga i danas obuzima isti osećaj.

- Kad pogledate u tu jamu, osetite tugu koju je teško opisati. Pomislite na decu, starce i domaćine čiji je život tu okončan. Pomislite da su ih na smrt odvele komšije sa kojima su do tada živeli. A najviše boli što za taj zločin gotovo niko nije odgovarao. Neki su čak posle rata proglašavani prvoborcima i slobodno živeli. Zato dolazimo ovde svake godine, da se ne zaboravi i da naši potomci znaju šta se dogodilo - poručuje Nosović.

Istoričar iz Trebinja Simo Radić, autor knjige "Popovo, dolina suza: Ustaški zločini u Drugom svjetskom ratu", ističe da je Korićka jama jedno od prvih velikih stratišta Srba u Hercegovini tokom Drugog svetskog rata.

- U ovoj jami, 3. i 4. juna 1941. godine stradala su 134 stanovnika sela Korita. Najstarija žrtva bio je osamdesetogodišnji Jevto Svorcan, a najmlađa četrnaestogodišnji Kosta Glušac. Zločin su izvršile ustaše iz Gacka i Kule Fazlagića pod komandom Hermana Tonogala i gatačkog hodže Muharema Glavinića - kaže Radić.

Dodaje i da Korićka jama nije bila mesto stradanja samo Korićana:

- Posle ekshumacije, 1953, pronađeno je 180 lobanja, što pokazuje da su u jamu naknadno dovođene i druge žrtve. Stradali su potom sahranjeni u Spomen-kosturnici u Koritima.

Posebnu težinu ovoj tragediji daje činjenica da su glavni izvršioci bili ljudi koje su žrtve poznavale.

- Glavni izvršioci zločina bile su komšije, poznanici i prijatelji. Upravo zato je toliko ljudi stradalo. Verovali su tim ljudima i nisu mogli da zamisle da su nekome krivi samo zato što pripadaju srpskom narodu - objašnjava Radić.

ŽIVA KULTURA SEĆANjA

KULTURA sećanja u Hercegovini je veoma snažna i počinje još u porodici. Veliki broj jama danas je obeležen, služe se pomeni i čuva uspomena na žrtve. Važno je, međutim, da ova tema dobije i odgovarajuće mesto u obrazovanju. Stradanja Srba u Hercegovini postala su sastavni deo našeg identiteta i zahvaljujući mlađim generacijama ta sećanja će biti sačuvana - veruje Simo Radić. 

Prvo spomen-obeležje korićkim žrtvama podignuto je 1966, a 1991, na pedesetu godišnjicu zločina, na spomenik je postavljena i skulptura akademskog vajara Nandora Glida iz Beograda.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

ISO standardi nisu samo „sertifikat na zidu“: Održan stručni skup o sinergiji upravljanja i interne revizije