"VRANJSKA SVITA" JE SVE, SAMO NE FOLKLOR: Bojan Ristić ruši brojne neistine o srpskom folkloru koje prate izvorne srpske narodne igre

Ј. СТОЈКОВИЋ

01. 04. 2024. u 17:45

STALNO istraživanje, učenje i otkrivanje za Vranjanca Bojana Ristića, umetničkog rukovodioca Kulturno-umetničkog društva "Predvodnica" predstavlja veliki izazov.

ВРАЊСКА СВИТА  ЈЕ СВЕ,  САМО НЕ ФОЛКЛОР: Бојан Ристић руши бројне неистине о српском фолклору које прате изворне српске народне игре

Detalj sa jedne od prethodnih manifestacija / Foto D. Ristić

Srbiji i inostranstvu drži seminare i predavanja na kojima ruši brojne mitove i neistine koje prate izvorni srpski folklor. Kaže u šali da ne propusta priliku da objasni da je koreografija za čuvenu "Vranjsku svitu" najmanje "vranjska" i da tom konstatacijom obično šokira ljude koji su poznavaoci folklora.

- U suštini, radim dve stvari istovremeno. Učim ljude i predstavljam im pravu vranjsku tradiciju i opovrgavam sve nebuloze koje su napravili neki ljudi iz ko zna kog razloga, kada smo imali samo dva kanala na televiziji i tako je sve uzimano zdravo za gotovo - započinje Ristić.

Foto: J.S.

 

Na radionicama za koje vlada veliko interesovanje Ristić uči ljude vranjskim igrama, objašnjava mentalitet, zašto su i kako igrali konkretne koreografije, u kojim okolnostima su živeli i kako je zapravo nastajao taj prepoznatljivi vranjski stil igranja.

Nema čoveka koji ne pomisli na Vranje kada na nastupu folklora čuje prepoznatljiv melos i vidi devojke obučene u šalvare kako igraju čuvenu "Vranjsku svitu", a onda im se pridruže momci u belim košuljama sa povezima na glavi.

- Osamdesetih godina tu koreografiju je za potrebe baletskog ansambla osmislio baletski igrač Branko Marković iz Beograda, koji je u "Vranjskoj sviti" prikazao tursku kafanu iz 19. veka. Bio je to profesionalni eksperiment, kada se u baletskim igrama ubacivao element folklora. Za potrebe umetničkog prikaza, više nego uspeo eksperiment - kaže Ristić.

Prema njegovim rečima, problem nastaje kada folklorni neznalci uzimaju ovu koreografiju zdravo za gotovo predstavljajući njome jedan grad, njegovu kulturu i tradicuju.

- Na više načina je dokazivo da to nije tako. Gradska nošnja nikada nije podrazumevala da muškarci nosi poveze, a opanci uopšte nisu deo tradicije ovog kraja, tačnije, nosili su se samo na selu i nigde se ne pominju kao deo vranjske gradske nošnje - objašnjava Ristić.

Foto: Privatna arhiva

 

Na kraju on ističe da ničim ne želi da ospori umetnički kvalitet "Vranjske svite", ali stvari treba nazvati pravim imenom jer ona je sve samo ne folklor i zbog toga nije joj mesto u folklornom repertoaru.

Foto: J.S.

 

Iako, može delovati da se bori sa vetrenjačama, Bojan kaže da veliki broj njegovih kolega podržava ovu svejvrsnu misiju i želju za očuvanjem nacionalnog interesa.

Specifičnosti kraja

- FOLKLORNIH profitera ima svuda. Istina nije nešto što se izmišlja, jer istina je u istoriji svakog naroda. Krajevi Srbije imaju svoje specifičnosti i njima se treba baviti, negovati i čuvati identitet svakog kraja - smatra Ristić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

MOJ tata se ljutio na mene, govorio je, ja sam odatle otišao, a ti se vraćaš, ali ja sam odlučila i na kraju je život tako sve uredio da na mestu u planinskom selu Vlase, gde je njegova majka Ljubica odgajala trojicu sinova i jednu kćer, to sada radim i ja - započinje svoju po mnogo čemu neobičnu priču tridesetšetogodišnja učiteljica Aleksandra Ljubić, književnica, slikarka, supruga, odbornica u skupštini grada i, kako kaže, najvažnije mama Darka (14), Đorđa (10), Veljka (8) i Marijane (7).

10. 01. 2026. u 15:08

Komentari (0)

ACA LUKAS: Pokušali su da me ubiju na Jahorini - oglasila se policija