POSLE tog 7. maj 1999. godine, u Nišu proleće nikada više nije mirisalo isto. Bio je petak, sunčan dan, topao, gotovo običan, uprkos ratu. Ljudi su, između dve sirene zavazdušnu opasnost, pokušavali da žive: da kupe povrće na Tvrđavskojpijaci, da uhvate gradski autobus, da obave što pre ono najosnovnije. Aonda se u 11 časova i 20 minuta nebo pretvorilo u bojište, a Niš u - metu.
07. 05. 2025. u 11:58
Ndera
02.04.2023. 02:27
Beda!!Sam si izabrao da svoje zadnje trenutke zivota zivis medju onima koji su pocinili zlocin protiv tvog naroda,ako si albanac mada ja sumnjam u to!
Slavka
02.04.2023. 07:46
Kakva strašna i tragična priča.
Milorad
02.04.2023. 10:20
SVAKA CAST VELIKI JAKO VELIKI COVJECE, DA TI DRAGI BOG VRATI SVAKIM DOBROM ...
Zoran
02.04.2023. 20:34
Ndera, ti za Albanca znas odlicno srpski. :)
Stojan
03.04.2023. 21:26
Jos jedan u nizu dokaza, da ti zlocinci ne biraju zrtve. Svi to znaju, sem Vokera, Bila i drugih.