ZALUŽNI POSLAO PORUKU SVIM UKRAJINCIMA: Mnogi misle da Rusija gubi rat, ali to nije tačno

VALERIJ Zalužni, aktuelni ukrajinski ambasador u Ujedinjenom Kraljevstvu i bivši glavnokomandujući Oružanih snaga Ukrajine, koji je nedavno, barem prema izvorima Ukrajinske pravde, na direktno pitanje predsednika Volodimira Zelenskog da li će se kandidovati ako predsednički izbori budu održani na jesen, odgovorio: „Da”, objavio je u konzervativnom britanskom dnevniku The Telegraph tekst u kojem upozorava da se, uprkos ruskim problemima na frontu i uspešnosti ukrajinskih dalekometnih udara na energetsku infrastrukturu, ne sme pretpostavljati da je Rusija izgubila rat.

ЗАЛУЖНИ ПОСЛАО ПОРУКУ СВИМ УКРАЈИНЦИМА: Многи мисле да Русија губи рат, али то није тачно

Wiktor Szymanowicz/ZUMA Press Wire / Foto: Shutterstock Editorial / Profimedia

Sve veći broj zapadnih analitičara, navodi ovaj među Ukrajincima izuzetno popularni general, smatra da je Rusija zapravo već izgubila rat. Kao dokaz tome navode uspešne ukrajinske napade na logističke kapacitete, udare na ključnu infrastrukturu i postepeno slabljenje ruskog vojnog položaja, zaključujući da se sukob približava kraju.

Međutim, takvo tumačenje, upozorava, predstavlja opasno pogrešno razumevanje rata. Ono odražava sklonost da se događaji posmatraju kroz prizmu pojedinačnih uspeha na frontu, umesto kroz širu stratešku sliku.

Moderno ratovanje, kako navodi, više ne nagrađuje taktičke pobede na način na koji je to nekada činilo. Napredak u tehnologiji bespilotnih letelica, preciznog naoružanja i sistema nadzora temeljno je promenio bojište, čineći odlučujuće proboje teškim za obe strane. Ovo više nije rat brzih manevara.

Ovo je rat iscrpljivanja. Svaki taktički dobitak danas dolazi uz izuzetno visoku cenu. Položaji se mogu zauzeti, ali njihovo zadržavanje, dovođenje pojačanja i evakuacija ranjenika postali su sve teži zbog neprekidnog nadzora bespilotnim letelicama.

Uspeh na frontu meri se metrima, a ne kilometrima, i često se postiže po ceni koja je nesrazmerna njegovoj stvarnoj strateškoj vrednosti. Isto važi i za područja izvan prve linije fronta. Sve efikasniji ukrajinski napadi na rusku logistiku i ključnu infrastrukturu Moskvi su naneli stvarne gubitke.

Međutim, takvi napadi su skupi, tehnološki zahtevni i, u krajnjoj liniji, obostrani. Rusija, kako navodi, i dalje zadržava sposobnost da uzvrati jednakom ili čak većom snagom. Nijedna strana ne može računati da će ovakav oblik ratovanja dovesti do odlučujućeg strateškog ishoda. Front je stoga dostigao stanje koje se može opisati kao svojevrsna ravnoteža.

Da li je Rusija izgubila?

foto: Stanislav Krasilnikov / Sputnik / Profimedia

Rusija nema vojne kapacitete za potpuno osvajanje Ukrajine, ali takođe, ističe, Ukrajina trenutno ne raspolaže sredstvima kojima bi isključivo vojnom silom oslobodila čitavu okupiranu teritoriju. Vojna ravnoteža postala je stanje međusobnog onemogućavanja, a ne odlučujuće pobede.

Poruka koja je izazvala tektonski potres u Kijevu: „Da, nameravam da postanem novi predsednik Ukrajine!”

- Da li je Rusija, dakle, izgubila? Ako se kao merilo uzme pitanje da li je Kremlj ostvario svoje izvorne političke ciljeve, odgovor je očigledno negativan. Ali, poraz podrazumeva više od neuspeha u ostvarivanju početnih ambicija. Rusija i dalje vodi rat, drži pod okupacijom znatan deo ukrajinske teritorije i nije pokazala nikakvu nameru da okonča sukob pod uslovima koji bi predstavljali priznanje poraza - navodi Zalužni.

S druge strane, upozorava, ni Ukrajina još ne može proglasiti potpunu pobedu. Kijev je sprečio Rusiju u ostvarenju njenih glavnih ciljeva i naneo ozbiljnu štetu ruskoj privredi i vojsci, ali i dalje u velikoj meri zavisi od zapadne finansijske pomoći, vojne opreme i tehnološke podrške, dok se istovremeno suočava sa sve većim unutrašnjim pritiscima.

Moskva je, kako navodi, toga svesna. Njena strategija sve više se zasniva ne na brzom napredovanju, već na ekonomskom, vojnom i psihološkom iscrpljivanju Ukrajine. Rusija i dalje raspolaže većim rezervama ljudstva i snažnijim industrijskim kapacitetima u nekoliko ključnih sektora, uključujući proizvodnju balističkih projektila. Protivvazduhoplovna odbrana sama po sebi ne može u potpunosti neutralisati tu prednost.

Druga presudna varijabla je međunarodna podrška. Sposobnost Ukrajine da nastavi da vodi rat, kako ističe, u velikoj meri zavisi od kontinuirane pomoći njenih saveznika, a upravo se na tom polju pojavljuju zabrinjavajući znaci zamora. Političke promene u Vašingtonu i trajne podele unutar Evrope otvaraju opravdana pitanja o tome može li se sadašnji nivo podrške održavati neograničeno dugo. Diplomatski samiti i pažljivo režirane demonstracije jedinstva imaju simboličku vrednost, ali ne znače nužno i trajno političko jedinstvo potrebno za dugotrajno suprotstavljanje Rusiji.

foto: Stanislav Krasilnikov / Sputnik / Profimedia

- Zbog toga se rat više ne može procenjivati prvenstveno prema pomacima na frontu. Linija fronta i dalje ima veliki vojni značaj, posebno u kontekstu budućih teritorijalnih dogovora, ali više nije jedini pokazatelj strateškog uspeha. Sukob se proširio na područje logistike, industrijskih kapaciteta, kritične infrastrukture, protivvazduhoplovne odbrane i, na kraju, otpornosti društva. Čak je i sam pojam teritorije postao znatno složeniji nego u prvim fazama invazije. Kopneni koridor koji povezuje Rusiju sa Krimom nekada se smatrao jednim od najvažnijih strateških dobitaka Moskve. Međutim, razvoj sposobnosti za napade velikog dometa i ratovanja bespilotnim letelicama postepeno je umanjio njegovu vrednost - navodi Zalužni.

Neprestani napadi na snabdevačke pravce duž Azovskog mora povećali su logistički pritisak na Krim i otvorili ozbiljna pitanja o dugoročnoj održivosti ruske kontrole nad tim područjem. Nestašice goriva i poremećaji u snabdevanju civilnog stanovništva pokazuju da sama fizička okupacija više ne garantuje stratešku sigurnost.

Takvi pritisci, navodi, jačaju ukrajinsku poziciju u svim budućim pregovorima, ali ne uklanjaju rizike sa kojima se suočava sama Ukrajina. Ruski napadi na ukrajinske gradove i kritičnu infrastrukturu nastaviće se, zbog čega će ulaganja u protivvazduhoplovnu odbranu i otpornost civilnog društva biti jednako važna kao i uspesi na bojištu.

Ko je spreman da ponudi stratešku viziju?

foto: Stanislav Krasilnikov / Sputnik / Profimedia

Takođe, ratovi iscrpljivanja ne stvaraju jasne pobednike u klasičnom smislu, već se odlučuju izdržljivošću. Presudno pitanje nije ko će zauzeti sledeće selo ili uništiti naredno skladište municije. Ključno je koje će društvo moći duže da podnosi ekonomski, vojni i psihološki teret dugotrajnog sukoba, uz istovremeno očuvanje međunarodne podrške potrebne za njegovo vođenje. Upravo će to, a ne pojedinačni taktički uspeh, odrediti kako i kada će ovaj rat biti okončan.

Takođe smatra da je previše analitičara i dalje usredsređeno na svakodnevna pomeranja linije fronta, zbog čega postoji opasnost da izgube iz vida širu stratešku stvarnost. Kada se govori o završetku rata, rasprava se ponovo vraća na NATO. Ukrajina, navodi, ima sve razloge da bude zahvalna na podršci koju su članice NATO-a pružile i koju nastavljaju da pružaju. Ali poštovanje prema Savezu ne bi smelo da spreči iskrenu procenu njegovih slabosti.

Naime, rat u Ukrajini, ističe, otvorio je neprijatna pitanja o tome da li je NATO uopšte spreman za sukobe 21. veka. Središnji problem nije samo vojna sposobnost, već i strateška kultura. NATO je nastao na vrhuncu Hladnog rata, kada je njegov osnovni zadatak bio odvraćanje Sovjetskog Saveza uz istovremeno sprečavanje direktnog sukoba nuklearnih sila. Izbegavanje eskalacije postalo je temeljno načelo na kome je Savez izgrađen, smatra Zalužnji. Takav način razmišljanja i danas je duboko ukorenjen. Savez ostaje nezamenljiv, ali institucije oblikovane za jedno istorijsko razdoblje ne mogu pretpostaviti da su automatski prilagođene zahtevima nekog drugog.

- Priroda ratovanja dramatično se promenila. Tehnologija bespilotnih letelica, precizni udari, sajber ratovanje i izuzetno brz tehnološki razvoj zahtevaju drugačiji pristup odvraćanju i kolektivnoj odbrani. Bezbednosna arhitektura koja se prvenstveno zasniva na upravljanju krizama, umesto na oblikovanju njihovih ishoda, rizikuje da zaostane za stvarnošću savremenih sukoba. Buduća bezbednost Evrope, na kraju, neće zavisiti samo od onih koji su spremni da se brane, već i od onih koji su spremni da ponude novu stratešku viziju kontinenta. Ukrajina je pokazala da je spremna da učini ono prvo. Pitanje na koje još nema odgovora glasi: Ko je spreman da učini ono drugo? - zaključuje Zalužni za The Telegraph.

BONUS VIDEO: 

Novi serijal na Dokumentarnoj TV "Od iluzije do spoznaje" 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

HOLAND PROTIV KEJNA: Gol-mašine u borbi za polufinale Svetskog prvenstva!