"GDE JE ZAVRŠIO NAŠ NOVAC?" Milijarder iz UEA javno prozvao Trampa zbog rata sa Iranom

V.N.

07. 03. 2026. u 08:29

UTICAJNI biznismen i multimilijarder iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Halaf Ahmad Al Habtur objavio je otvoreno pismo američkom predsedniku Donaldu Trampu, postavljajući niz oštrih pitanja o ulozi Vašingtona u eskalaciji sukoba sa Iranom. Pismo je objavljeno na društvenoj mreži X i odmah je izazvalo snažnu pažnju u regionu.

ГДЕ ЈЕ ЗАВРШИО НАШ НОВАЦ? Милијардер из УЕА јавно прозвао Трампа због рата са Ираном

Foto: AP

Al Habtur nije marginalna figura. Reč je o jednom od najpoznatijih poslovnih lidera u UAE, sa značajnim političkim i diplomatskim iskustvom. Upravo zato je njegova javna intervencija dobila posebnu težinu, jer dolazi iz krugova koji su tradicionalno bliski zapadnim partnerima.

U svom obraćanju Trampu, emiratski milijarder postavlja direktno pitanje: na osnovu čega je američka administracija odlučila da region Persijskog zaliva uključi u otvoreni sukob sa Iranom. On traži objašnjenje logike koja stoji iza takve odluke i pita da li su u Vašingtonu razmatrane posledice po arapske države, koje bi prve mogle da plate cenu eskalacije.

Posebno je otvorio pitanje da li je odluka o vojnoj akciji bila rezultat isključivo američkog interesa ili je na nju uticao politički pritisak izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i njegove vlade. Al Habtur naglašava da arapske države imaju kapacitet da štite sopstvene interese, ali insistira na ključnom pitanju: ko je dao pravo američkom predsedniku da njihov region pretvori u potencijalnu ratnu zonu.

Gde je završio naš novac?

U pismu se pominje i takozvani „Mirovni savet“, telo koje je, prema njegovim rečima, formirano na inicijativu Trampa i delimično finansirano sredstvima iz zemalja Persijskog zaliva. Al Habtur otvoreno pita gde je završio novac koji su te države izdvojile, da li je zaista korišćen za mirovne inicijative ili za politiku koja region uvodi u rat.

Biznismen upozorava da odluke Vašingtona podstiču rastući bes i da mogu stvoriti rizike ne samo za Bliski istok već i za same američke građane. Pozivajući se na studiju Instituta za političke studije, navodi da bi kratkoročne vojne operacije u trajanju od četiri do pet nedelja mogle da koštaju između 40 i 210 milijardi dolara.

Prema njegovim tvrdnjama, finansijski teret takve kampanje pao bi pre svega na američke poreske obveznike, dok bi američki vojnici bili poslati u sukob u kome, kako ocenjuje, nemaju direktan interes. U tom kontekstu podseća i na Trampova predizborna obećanja o okončanju stranih ratova. Tvrdi da je tokom prve godine novog mandata odobreno više od 658 vazdušnih udara u inostranstvu, broj koji, prema njegovoj oceni, parira ukupnom broju napada tokom celog mandata Džoa Bajdena.

Zaključujući pismo, Al Habtur ističe da pravo vođstvo podrazumeva mudrost, poštovanje i posvećenost mirnom suživotu, te da države regiona imaju puno pravo da zahtevaju transparentnost i odgovornost za inicijative koje se promovišu pod oznakom mira.

Njegovo javno pismo nije slučajno. Konkretno, najbogatije države Persijskog zaliva, Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt i Katar razmatraju da preispitaju svoje prekomorske investicije i finansijske obaveze zbog finansijskih gubitaka izazvanih sukobom, piše britanski Fajnenšal Tajms. Takve rasprave ukazuju na rastući pritisak na Vašington da razmotri prekid vojnih operacija kako bi se zaštitila ekonomska stabilnost regiona i globalnih investicija.

Foto printskrin oruzjeonline.com

Prema pisanju AP, zvaničnici iz najmanje dve države Zaliva javno su izrazili frustraciju i razočaranje zbog načina na koji su SAD vodile rat, uključujući izostanak upozorenja pre početka napada i osećaj da je fokus američke strategije prvenstveno na zaštiti izraelskih i američkih interesa, a ne na zaštiti država Zaliva.

Ipak, jasno je da su države Zaliva bezbednosno duboko vezane za SAD i u enormnoj meri zavise od američke zaštite. Zbog toga njihov javni prostor ima ograničen manevarski prostor kada je reč o otvorenom suprotstavljanju Vašingtonu. Kritike se češće pojavljuju kroz anonimne ili poluformal­ne kanale, nego kroz zvanične državne reakcije, kamoli ultimatume.

Deset dana hrane

Istovremeno, bezbednosna situacija u regionu već pokazuje konkretne posledice. Izvršni direktor globalnog logističkog giganta Kühne+Nagel, Stefan Paul, izjavio je evropskim medijima da Dubai raspolaže zalihama svežih prehrambenih proizvoda za svega deset dana. Prema njegovim rečima, vojna akcija protiv Irana izazvala je snažan poremećaj međunarodnih lanaca snabdevanja, uz pad globalnog kapaciteta vazdušnog teretnog saobraćaja od oko 18 procenata.

Paralelno sa smanjenjem vazdušnog transporta, poremećeni su i pomorski putevi, što dodatno pogoršava situaciju u zemljama Persijskog zaliva. Dok je Evropa za sada manje pogođena, države koje zavise od uvoza kvarljive robe, poput svežeg voća i povrća, suočavaju se sa rizikom ozbiljne nestašice.

Teoretski, isporuke bi mogle da se organizuju kopnenim putem preko Saudijske Arabije, ali logistički kapaciteti su ograničeni. Stefan Paul ističe da raspoloživi kopneni transport jedva može da nadoknadi teret jednog savremenog kontejnerskog broda, koji može da preveze do 20.000 kontejnera. Pokušaj da se ta količina robe zameni kamionskim transportom u kratkom roku deluje izuzetno teško izvodljivo.

Ilustracija telegram rybar

 

Balon bezbednosti se izduvao, a kapital je najveća kukavica

Ekonomsko srce Emirata, koje upravlja državnim bogatstvom procenjenim na oko dva biliona dolara, sada prolazi kroz ozbiljan test izdržljivosti.

Model Dubaija decenijama je počivao na jednom obećanju: stabilnost u nestabilnom regionu. Međutim, svaka percepcija da je vazdušni prostor probijen ili da su ključne infrastrukture izložene riziku menja investicionu psihologiju.

Od 2019. godine cene nekretnina u Dubaiju porasle su oko 70 procenata, podstaknute dolaskom ruskih investitora, digitalnih nomada i fondova koji su tražili poreski povoljniju jurisdikciju. Sada se brokeri suočavaju sa oprezom kupaca i usporavanjem transakcija.

Analitičari često ponavljaju da je geografija prvi model rizika. Čak i uz narativ o efikasnoj protivvazdušnoj odbrani (balon je probijen), sama slika zatvorenog vazdušnog prostora ili poremećaja u saobraćaju dovoljna je da uzdrma reputaciju „vazdušnog čvorišta koje nikada ne spava“.

Fondovi poput Brevan Howard i Millennium, koji su preselili deo operacija u Dubai, sada se suočavaju sa dilemom koja prevazilazi porez: koliki je geopolitički rizik prihvatljiv?

 

Digitalno srce regiona u plamenu

U savremenoj ekonomiji logistika nije jedini oslonac stabilnosti. Region je uložio milijarde u razvoj centara za podatke i infrastrukture za usluge u klaudu.

Svaki poremećaj u digitalnoj infrastrukturi, bilo kroz sajber napade ili fizičke pretnje, ima dalekosežne posledice. Tehnološki giganti sve češće insistiraju na disperziji rezervnih kopija podataka van kriznih zona, što predstavlja dodatni signal tržištu.

Investicije u veštačku inteligenciju i digitalne platforme, koje su deo strategije Abu Dabija za postnaftnu budućnost, suočavaju se sa novim pitanjem: da li je region u stanju da garantuje dugoročnu bezbednost digitalne infrastrukture?

 

Luksuzna zamka

Za desetine hiljada stranih rezidenata, posebno zapadnih državljana, situacija je dvostruko osetljiva. Povratak u matične zemlje može imati poreske posledice, dok ostanak podrazumeva izloženost regionalnom riziku.

Veliki investitori poput Brookfielda i KKR javno poručuju da su dugoročni igrači, ali diplomate iz Zaliva istovremeno razmišljaju kako da izvrše pritisak na Vašington da pronađe političko rešenje sa Teheranom.

Svaka nova eskalacija ne znači samo vojni rizik. Ona nosi i spor, ali uporan odliv kapitala, talenata i kredibiliteta.

(oružjeonline)

BONUS VIDEO

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UVERTIRA ZA VELIKO FINALE KUPA KRALJA: Bitka na Metropolitanu bez kalkulacija