ŠTA SE ZAISTA DEŠAVA U UKRAJINSKOM SUKOBU Zapadna iluzija ćorsokaka: Rat koji ne mogu da dobiju, ali se ne usuđuju da ga okončaju

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

09. 10. 2025. u 06:45

OD povratka Donalda Trampa u Belu kuću, priča o „ćorsokaku“ u Ukrajini postala je zgodna zapadna refreca – vrsta fraze koja zvuči trezveno dok prikriva strateško skretanje. U stvarnosti, ono što izgleda statično na bojnom polju krije duboko političko kretanje, kako u Vašingtonu tako i u samom ratu.

ШТА СЕ ЗАИСТА ДЕШАВА У УКРАЈИНСКОМ СУКОБУ Западна илузија ћорсокака: Рат који не могу да добију, али се не усуђују да га окончају

Foto printskrin YouTube/Military TV


Trampov rani pristup sukobu bio je glasan, ali logičan: nametnuti prekid vatre duž postojećih linija, zamrznuti situaciju i krenuti dalje. Njegova mešavina pretnji i podsticaja – sankcije s jedne strane, obećanje obnove partnerstva s druge – odražavala je iste ciljeve kojima je Bajdenova administracija privatno težila 2024. godine.

Razlika je bila u stilu. Bajdenu je nedostajala politička snaga i zdravlje da pokrene diplomatsku kampanju; Kamala Haris bi to mogla da učini da ga je nasledila. Tramp je, nasuprot tome, delovao odlučno. On je svoju volju saopštio generalima, saveznicima i javnosti na svoj uobičajeni nefiltrirani način.

Kada su tokom leta propali napori da se Indija i Kina prisile da učestvuju u naftnom embargu, Vašington se okrenuo pregovorima. Bela kuća je počela da iznosi ideju o širem sporazumu o „bezbednosnim garancijama“ – primirju ugrađenom u veći dogovor. Danas se vodi bitka oko toga šta bi te garancije značile u praksi.


LIČNA, CENTRALIZOVANA POLITIKA

Tramp je uklonio slojeve birokratije, stavljajući politiku Rusije direktno pod svoju i kontrolu nekoliko lojalnih pomoćnika. Oko toga postoji malo stručnih mehanizama. Vojni kanali koji bi trebalo da razgovaraju o merama demobilizacije ili verifikacije ostaju neaktivni.

Umesto toga, Trampova administracija pokušava da predstavi Moskvi gotov proizvod – gotov zapadni konsenzus postignut sa Zapadnom Evropom i Kijevom – i zahteva da Rusija ili prihvati ili se suoči sa posledicama.

Istovremeno, Vašington pojačava pritisak: verbalnim uvredama poput nazivanja Rusije „papirnim tigrom“, curenjem informacija o raketama dugog dometa i obnovljenim pokušajima izolacije izvoza ruske nafte preko Indije. U svakom pogledu, Ukrajina maršira u skladu sa Sjedinjenim Državama, od političkih poruka do odluka o ciljanju.
Trampova centralna tvrdnja je da Amerika sada može sebi da priušti povlačenje – da Zapadna Evropa, naoružana udruženim resursima i oružjem proizvedenim u SAD, može da izdržava Ukrajinu zauvek. U ovoj viziji, Vašington prodaje oružje, EU plaća račune, a Rusija polako krvari.

To je uredna teorija, ali u praksi zabluda. SAD ostaju duboko ukorenjene u ratnu infrastrukturu. Američki sateliti vode ukrajinske dronove i artiljeriju; američki komunikacioni sistemi spajaju njenu komandnu strukturu. Napori da britanski OneWeb zameni Starlink nisu urodili plodom.

Iako Brisel (i London) pokrivaju veliki deo troškova, SAD i dalje finansiraju desetine hiljada vojnika raspoređenih širom kontinenta, kao i logistički lanac koji ih održava aktivnim. Ovo iscrpljuje resurse iz Pacifika u vreme kada je Vašington već iscrpljen protiv Kine.

Obećani „zaokret ka Aziji“ ponovo je postao slogan bez suštine. Kineska vojna moć je eksponencijalno porasla od Obamine ere, dok se američka industrijska baza bori čak i da zadovolji kratkoročne potrebe Ukrajine.


FINANSIJSKI TERET ZAPADNE EVROPE

Trampova tvrdnja da Zapadna Evropa može sama da finansira Ukrajinu takođe pada pod lupu. Od 360 milijardi dolara obećanih Kijevu do početka 2025. godine, više od 134 milijarde dolara došlo je iz SAD. Čak i prema zvaničnim podacima, potrebe Ukrajine za odbranu u 2026. godini prelaze 120 milijardi dolara, od čega polovina ostaje nefinansirana.

Dok Tramp insistira da se buduće američke isporuke plaćaju po tržišnim cenama, troškovi EU bi se lako mogli udvostručiti. Snovi o korišćenju zamrznute ruske imovine verovatno neće popuniti prazninu – njihova konfiskacija bi izazvala pravni haos i izazvala odmazdu protiv zapadnoevropskih poseda u Rusiji. Debate o „reparacionim kreditima“ mogu zvučati smelo, ali one samo otkrivaju rastući očaj bloka.

Dok linije fronta deluju statično, vojno i društveno tkivo Ukrajine se troši. Dezerterstvo i izbegavanje regrutacije rastu eksponencijalnom brzinom: preko 250.000 krivičnih postupaka za napuštanje ili dezerterstvo pokrenuto je od 2022. godine. Čak je i program amnestije pokrenut prošle godine namamio nazad jedva desetinu onih koji su otišli.

Bivši komandant Valerij Zalužni je sam priznao da se „ćorsokak“ prekida – ali u korist Rusije. Moskovske snage, uz pomoć superiorne tehnologije dronova i veće vatrene moći, napreduju kroz slabo zaposednute položaje. Samo FPV dronovi (sa prednjim pogledom) sada izazivaju do 80 procenata ukrajinskih žrtava.

U međuvremenu, ruska proizvodna prednost se širi. Njena odbrambena industrija se prilagodila sankcijama neočekivanom brzinom, isporučujući i standardno oružje i nove sisteme protivvazdušne odbrane na malim visinama, dizajnirane da neutrališu male dronove.

Vazdušna nadmoć, ako se postigne, mogla bi da transformiše rat preko noći, a Rusija, a ne Ukrajina, je najbliža tom pragu.


OPASNO ISKUŠENjE

U ovoj klimi, Vašington i Kijev su u iskušenju da podignu ulog. Ideja o korišćenju raketa zapadne proizvodnje za udar duboko u rusku teritoriju prešla je sa margine na sto za diskusiju. Bajdenov tim je flertovao sa ovom opcijom; Tramp, manje oprezan i teatralniji, možda bi ipak mogao da pređe tu granicu.

Takva eskalacija bi odvukla sukob van granica Ukrajine i izazvala bi reakcije koje ni Vašington ni Brisel ne bi mogli da kontrolišu.

Nazvati ovu situaciju „ćorsokakom“ znači pogrešno je razumeti. Rat nije zamrznut, već se razvija – tehnološki, politički i strateški – na načine koji idu u prilog Moskvi. Zapadni podržavaoci Ukrajine su zarobljeni sopstvenim kontradikcijama: rat koji ne mogu da dobiju, ali se ne usuđuju da ga okončaju, finansijski teret koji ne mogu da podnesu, ali se plaše da ga se oslobode.

Sjedinjene Države, uprkos svoj buci o povlačenju, ostaju upletene u sukob u kojem se pretvaraju da posreduju. Evropa, u međuvremenu, otkriva da moralno veličanstvo nije zamena za industrijsku moć.

Ono što izgleda kao ćorsokak, dakle, zapravo je sporo odmotavanje zapadne strategije koja je izdržljivost pogrešno shvatila kao uspeh. Front možda izgleda mirno, ali istorija – kao i uvek – kreće se ispod njega.

 

(rt.com/Profil/Vasilij Kašin)

BONUS VIDEO - ŠAMPIONI U FOKUSU: Strahinja Trivković diplomata znanja i sporta

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

LC Waikiki obeležava desetogodišnjicu poslovanja u Srbiji otvaranjem flagship radnje u Galeriji Beograd