KNJIŽEVNA KRITIKA - Snažni mitski obrasci

KNjIGA "Pesma mesečeve kćeri i druge poeme" (Prometej, 2024) Slavice Garonja, lirski je odjek, pesničko zaokruženje, njene kapitalne naučne monografije "Od Crvenokose boginje do slepih pevačica: tragom matrijarhata na Balkanu i ženskog načela u srpskoj narodnoj pesmi" (Prometej, 2023).

Foto: Privatna arhiva

Ipak, ukoliko osim te knjige, koja u potpunosti pleni istraživača, inspiriše ga i otvara mu nove vidike, uzmemo u obzir i druga, naučna i belestristička dela narečene autorke, uočićemo kontinuitet i njenih interesovanja i različite vidove njihovih realizacija. On nam, zapravo, pokazuje snagu arhetipa koji se otkriva u različitim, mada i sličnim obličjima, u zavisnosti od hronotopa, ukoliko su u pitanju prozna ostvarenja, ili pak od raspoloženja lirskog subjekta, kada mislimo na svet pesme. Zasnovana na snažnom mitskom, ali i religijskom obrascu, od predantičkog i antičkog, do hrišćanskog u sasvim savremenom kontekstu, poput nedavnih ratova i ličnih trauma (Tri molitve):

"Staroegipatska molitva", "Parusija", "Molitva Mariji iz Magdale"), Slavica Garonja kroz svih 9 poema, kako je već primećeno, tvori i jedinstvenu arhitektoniku broja 3 (po tri poeme u svakom ciklusu). Polazeći od arhetipa ženskog ("Ja sam nebo / i Presto / Kapija i Hram..."), i jezika molitve, zbirku neočekivano završavaju tri rok-poeme, pokazujući da autorka i te kako živi i osluškuje vreme u kojem je rođena.

U ovoj zbirci konkretno pratimo put žene lirskog subjekta, koja u sebi, suštinski, sadrži čitav ženski lanac - od Velike Majke... amazonke, do savremene žene i njenih potomkinja "kćeri i kćeri od kćeri", koja sa zrelošću zaokružuje sopstveni identitet spoznajući svoje stvarne potrebe, htenja i moći, i stiče snagu da zahteva, da se oslobađa i odupire stegama pratrijarhata koji je, po njenom smatranju, ali i po licu, kako istorije tako i savremenog sveta, poredak nasilja, a po čemu se krucijalno razlikuje od društva koje su uspostavile žene, a koji se zasniva na principu lepote i ljubavi: "Lepota je moj zakon / i ne podnosim muške sisteme / (države, novac i profite) (...) Jer u meni, kao nad mojim konjima / boravi hipeja. / Moć ljubavi, da njom sve postižem, / umesto nasiljem" ("Pesma Mesečeve kćeri").

Ta oslobođena, zrela žena, utvrđena u sopstvenom identitetu, svesna moći i značaja rađanja, kao i vitalnosti ženskog, za šta je i sama primer, u vidu molitve - "Marija iz Magdale" - verbalizuje sećanje, ili preciznije rečeno, stalno prisustvo svoje bake Marije (poeme "Parusija", "Moj predak je drvo") koju, u stvari, kanonizuje, kao što i mitologizuje svoju Arkadiju, tako je i žena, lirski subjekt stvaralac, kako svedoči ova zbirka, iznela na sebi svojstven način, uz pesnička opraštanja, sve što joj je donela aktuelna stvarnost, sam život: iskustvo smrti bližnjeg - uz pronalaženje utehe i smisla u odisejskom mitu ("Lefkada"), smrt ljubavi, kada su se "sve sličnosti pretvorile u razlike" ("Doroti Parker blues za moga (bivšeg) dragog"), gubitak "genijalne prijateljice", koja je, pored toga, upečatljiva potvrda da život neumitno prolazi, da se ljudi menjaju, kao i njihove uloge, i da je zato najbolje ostaviti sve kako jeste, ako pripada prošlosti, i sećati se, po cenu da se i "pokvari" pesma ("Upropaštena pesma").

Zbirka Slavice Garonja, ne slučajno, predstavlja i ostvarenje "pesničkog proricanja" Stevana Raičkovića, a povodom čitanja "Staroegipatske molitve" - utiska istaknutog na zadnjoj korici ("kao da sam čitao nešto biblijsko što je odavno već moralo da postoji") i: "jedna rukovet ovakvih i sličnih molitvi, siguran sam, da bi skrenula pažnju... i imala (diskretni) eho na vreme u kojem živimo" (pismo je iz 1992). Na ovaj način autorka u ovom zrelom i celovitom ostvarenju poema nastajalih, dakle, u rasponu od preko tri decenije, spaja svetove i vremena, da bi došla do najdublje tačke svih spoznaja - arhetipa ženskog principa, po čemu je čitava zbirka i dobila naslov.

Zato zaključujemo kako bi sadržaj ove knjige dobro funkcionisao i plenio čitalačku ili pak gledateljsku pažnju i kao monodrama, izvedena, na primer, na Lefkadi, ili poema u ritmu rok i bluz poezije ("Marlena" - varijacije na Bajaginu pesmu), ili u bilo kojoj drugoj tački civilizacije, koja se sve više udaljava od ženskog principa i gotovo ništa ne uči iz sopstvene istorije, a u kojoj, uprkos svemu, lepota nalazi načina se da iskaže. 

Preporučujemo

Dodatak Kultura

0 0

KNjIŽEVNA KRITIKA - Heroji ljubavi

05. 08. 2025. u 05:00

Dodatak Kultura

0 0

KNjIŽEVNA KRITIKA - Osvajanje rečima

09. 07. 2025. u 05:00

Dodatak Kultura

0 0

KNjIŽEVNA KRITIKA: Umnožavanje nesreće junaka

02. 07. 2025. u 05:00

Dodatak Kultura

0 0

KNjIŽEVNA KRITIKA - Slika savremenosti

04. 06. 2025. u 08:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije