KADA SU ČETIRI KNJIGE POBEDILE DŽONA VEJNA

BIO sam na mnogim sajmovima knjiga (ili knjige, kako to Matija Bećković kaže, jer sve knjige se stapaju u jednu), i sam sam neke priređivao.

Foto: "Novosti"

Malo koji Međunarodni sajam knjiga u Beogradu u posljednjih pet decenija je protekao a da bar na njega nisam privirio, da ne spominjem Međunarodni sajam knjige u Banjaluci, pa Salon knjige u Novom Sadu, sajmove u Nišu, u Prištini i Peći (dok je u te gradove mogla stizati i srpska knjiga), u Sarajevu i Zagrebu, u Herceg Novom i Budvi, u Solunu, u Frankfurtu gdje se izlažu stotine hiljada knjiga, a od jednog do drugog paviljona posjetioci putuju autobusom... Ali, najviše knjiga na jednom mjestu vidio sam kada sam bio učenik sedmog razreda osnovne škole u Tesliću.

Nasred čitaonice Narodne biblioteke koja je tada nosila ime Ede Blažeka, na četiri sastavljena stola, posjetioca je čekalo obilje hrane za oko i dušu: sarajevska "Svjetlost" izložila je svoja najnovija izdanja! Sa sitnišem u džepu, koji sam skupljao danima da bih gledao najavljeni vestern sa Džonom Vejnom u glavnoj ulozi, obilazio sam oko knjiga, što bi narod rekao, kao mačak oko vrele kaše. Posebnu pažnju privuklo mi je nekoliko tankih knjižica, na čijoj prednjoj strani korica je stajao naziv edicije: "Horizonti". Uzeo sam da ih prelistam: sve poezija. Autori: Dara Sekulić, Vuk Krnjević, Husein Tahmiščić, Izet Sarajlić... A onda, jedan kuršum - pravo u srce: "Zlatni kuršum" Duška Trifunovića!

Neka mi oprosti Džon Vejn što ga neću gledati! Novcem potrebnim za jednu bioskopsku ulaznicu kupio sam četiri knjige.

Uslijedila je moja prva noć provedena sa savremenom poezijom. Tačnije, sa Duškom Trifunovićem. Posebno sam bio opčinjen onom vragolastom Fani pored koje prolazi ešalon u kome bi "svi hteli da budu čelni, i svi levokrilni". Kako sam koju pjesmu čitao, bio sam sve uvjereniji da bih i ja mogao slično da pišem. Otvarao se preda mnom beskrajni okean poezije, raširio sam jedra i zaplovio, već tada uvjeren da će ta plovidba trajati koliko i moj život.

Zašto sam ispričao ovu priču? Da bih pokušao objasniti da nije važno koliko je knjiga pred nama, nego koliko je onih koje nam ulaze u srce. Drugim riječima, nema velikih i malih sajmova knjiga, postoje samo sajmovi knjige i drago mi je što Matična biblioteka u Istočnom Sarajevu i Opština Istočno Novo Sarajevo istrajavaju u svojoj plemenitoj misiji.

Mogao bih ja sada ovdje da pričam kako izdavaštvo nikada nije bilo u težem položaju nego u ovim oskudnim vremenima za kulturu (a kada kod nas za kulturu nisu bila oskudna vremena?). Mogao bih da obrazlažem podatak da su budžetska sredstva kojima se stimuliše objavljivanje novih knjiga jedva dostatna za jednu njenu solidnu promociju pred čitaocima, a gdje su troškovi štampe, uređivanja, grafičke opreme, gdje knjižarska provizija, i zašto o honorarima knjigopiscima, recenzentima, ilustratorima, dizajnerima i inim poslenicima entuzijazmom čvrsto vezanim za knjigu uglavnom niko više i ne govori. Mogao bih da se jadam kako nam poštari zagorčavaju život. Na primjer, ako želite jednu knjigu iz Zvornika poslati u Mali Zvornik, gdje biste je, kad Drina za suše onemoća, mogli prebaciti iz dječije praćke, platićete istu poštarinu kao da je odašiljate na Novi Zeland ili u Vladivostok. K tome još, pošto poštari ne vole da raznose knjige i časopise, pa ih često "isporučuju" najbližem kontejneru za smeće, morate da ih šaljete preporučeno, da bi cijena poštarine bila veća od cijene knjige. Mogao bih i o tome kako carinici, otkako su uspostavljene paralelne kulturne veze između Srbije i Republike Srpske, počesto od pošiljaoca ili primaoca "štampanih stvari" naplaćuju carinu, kao da je to parfem čuvene svjetske marke ili alkoholno piće za izabrane.

Mogao bih još štošta o poteškoćama, ali neću, jer sam uvjeren da je Knjiga uvijek pobjednik i da će nadživjeti i ovo vrijeme i nas. Naši izdavači su uporni, što pokazuje i Sajam knjiga u Istočnom Novom Sarajevu. Uostalom, svjedoke za to možemo naći u neposrednoj blizini, pa da se samo na njih ograničim. Jedan od najznačajnijih izdavača na srpskom govornom području, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva u Istočnom Novom Sarajevu, koji uz objavljivanje školskih knjiga, znatnim sredstvima i trudom stimuliše i jačanje naše beletristike, daje nam nadu u neuništivost knjige. Na Katedri srbistike Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu stasale su i stasavaju generacije tumača, analitičara, teoretičara i istoričara književnosti kojima se vjeruje.

Organizator ovog sajma, Matična biblioteka Istočno Sarajevo, postiže zapažene rezultate u popularisanju knjige. Sve više je novih pjesnika i proznih pisaca, a vrlo vrijedne književne nagrade koje stižu u Republiku Srpsku i iz Srbije, daju im krila i podstrek da istraju.

Naš narod voli priču, bez nje ne može. A priče nema bez knjige. Konačno, priča će spasiti Knjigu. 

Preporučujemo

Dodatak Kultura

0 1

NIGDE NIKOG, NEMAMO KUD: Pesme iz nove knjige akademika Matije Bećkovića

13. 08. 2025. u 05:00

Dodatak Kultura

0 1

BLAGO NA PAPIRU I SLICI: Izložba u Galeriji nauke i tehnike SANU povodom jubileja Arheološkog instituta

13. 08. 2025. u 05:00

Dodatak Kultura

0 0

O LEPOTI I UŽASU POSTOJANjA: Odlazak istaknutog srpskog pesnika Tomislava Marinkovića (1949-2025)

13. 08. 2025. u 05:00

Dodatak Kultura

0 0

ZAŠTO JE PROPALA JEDNA PORODICA? Sećanje na 150 godina od rođenja i 70 godina od smrti Tomasa Mana i njegov roman "Budenbrokovi"

13. 08. 2025. u 14:28

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije