TOG jutra kao da sam predosetila nešto. Rekla sam joj da ostane kod kuće. Uveče smo bili na slavi kod komšija, nju je bolela glava. Rano je legla da spava. Sutradan joj je bilo bolje i spremila se da ide u školu. Kazala sam joj da obuče tanji duks, jer je napolju prijatno. Eh, da sam samo znala da će narednih deset dana provesti po brdima, na mrazu i kiši...

Komentari (1)