U CRKVI Svetog Antuna u Beogradu održano je opelo za nastradalog Splićanina Mateja Periša koje je služio beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar. Službi je prisustvovao i patrijarh srpski Porfirije.
Srce mi je zadrhtalo kada videh oca Mateje, Patrijarha i Nadbiskupa
zajedno, koja je to snaga, koja je to duhovnost u trenutku kada je svima tesko, i nama koji nismo poznavali mladica ali osecali tragediju.
Otac bilbliskih razmera, prastanja, ljubavi i nade. Otac koji stojicki podnosi neizmerni bol, dostojanstven do kraja o kome treba napisati roman. Diboko saucesce
Deo srca Beograda, onog najosecajnijeg, zakucao je bolnim povodom u mnogima od nas nakon dugo vremena otupelosti na tudju patnju. Žalosno je sto se to poklopilo sa trenutkom u kome smo saznali za izvesnost sa kojom se suočava jedna porodica i otac ciji smo krst kratko poneli i mi. Budi milostiv Boze prema toj porodici i jednom hrabrom i plemenitom ocu i majci. Primi pod svoje skute njihovo dete koje smo usvojili i za kojim smo u molitvama tragali u nadi da je ostao izvan svakog zla i smrti. Shvatili smo bol onih koji pate za nestalima ne samo u ratovima koji su nas rastavili, vec i u dokolici iz čista mira gde nam se deca zagube. Nekima se izgubljeni ne vrate. Sudbina. Smrt često ide s njom pod ruku. Dve sestre zle slutnje. Nekada u besmislu otkriju smisao. Kao kada nas smrt povezuje u jednu porodicu nadanja ožalošćenih. Kao kada nas tera da osetimo da je moj gubitak ujedno i tvoj. Kao kada briše razlike i tera nas na iste suze. Ili kada na iskustvu gubitka naucimo da cenimo dobitke i čuvamo jedni druge da dugo trajemo kako niko ne bi bio sam. Mozda nas smrtnost popravlja. Zbližava. Smrt nije pobednik kad nam nije oduzela smisao životu. Dok ima smisla i tužno srce kuca. Svako ima "nekog koga nem" zato treba da saosecajno kuca i srce Beograda za svakog coveka odavde i sa strane. Svako treba da zna da nije sam u Beogradu, u Splitu, na planeti Zemlji a ni u svom domu, na ulici, u tudjini, u teškim i dobrim momentima. Zato nam ne treba smrt vec drugi čovek. "Budimo ljudi"...
POVODOM incidenta u stanici Lovćenac-Mali Iđoš, kada je došlo do iskliznuća putničkog voza iz Subotice brzinom od 10 km/h, a nakon izvršenih internih kontrola i rezultata nalaza stručnih službi, utvrđeno je da je uzrok ljudski faktor, odnosno greška mašinovođe koji nije postupio po naredbi koju je dobio iz Telekomande, saopštio je Srbijavoz.
U ATARU kod mesta Mođorin, večeras je, kako nezvanično saznajemo, posle velike potere, hapđen muškarac, koji je bežao pd policije. On je, kako se sumnja,prethodno , na ulici u Novom Sadu, ukrao automobil, preteći oružjem.
Uhapšen je H. K. (31) ,državljanin Republike Severne Makedonije, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo nedozvoljen promet akciznih proizvoda.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, UKP, Službe za suzbijanje kriminala, Odeljenja za suzbijanje privrednog kriminala i policijski službenici Policijske uprave u Zrenjaninu, u saradnji sa pripadnicima poreske policije, uhapsili su četiri osobe.
Tanja
20.05.2022. 17:51
Srce mi je zadrhtalo kada videh oca Mateje, Patrijarha i Nadbiskupa zajedno, koja je to snaga, koja je to duhovnost u trenutku kada je svima tesko, i nama koji nismo poznavali mladica ali osecali tragediju. Otac bilbliskih razmera, prastanja, ljubavi i nade. Otac koji stojicki podnosi neizmerni bol, dostojanstven do kraja o kome treba napisati roman. Diboko saucesce
Ljiljana
20.05.2022. 18:18
Deo srca Beograda, onog najosecajnijeg, zakucao je bolnim povodom u mnogima od nas nakon dugo vremena otupelosti na tudju patnju. Žalosno je sto se to poklopilo sa trenutkom u kome smo saznali za izvesnost sa kojom se suočava jedna porodica i otac ciji smo krst kratko poneli i mi. Budi milostiv Boze prema toj porodici i jednom hrabrom i plemenitom ocu i majci. Primi pod svoje skute njihovo dete koje smo usvojili i za kojim smo u molitvama tragali u nadi da je ostao izvan svakog zla i smrti. Shvatili smo bol onih koji pate za nestalima ne samo u ratovima koji su nas rastavili, vec i u dokolici iz čista mira gde nam se deca zagube. Nekima se izgubljeni ne vrate. Sudbina. Smrt često ide s njom pod ruku. Dve sestre zle slutnje. Nekada u besmislu otkriju smisao. Kao kada nas smrt povezuje u jednu porodicu nadanja ožalošćenih. Kao kada nas tera da osetimo da je moj gubitak ujedno i tvoj. Kao kada briše razlike i tera nas na iste suze. Ili kada na iskustvu gubitka naucimo da cenimo dobitke i čuvamo jedni druge da dugo trajemo kako niko ne bi bio sam. Mozda nas smrtnost popravlja. Zbližava. Smrt nije pobednik kad nam nije oduzela smisao životu. Dok ima smisla i tužno srce kuca. Svako ima "nekog koga nem" zato treba da saosecajno kuca i srce Beograda za svakog coveka odavde i sa strane. Svako treba da zna da nije sam u Beogradu, u Splitu, na planeti Zemlji a ni u svom domu, na ulici, u tudjini, u teškim i dobrim momentima. Zato nam ne treba smrt vec drugi čovek. "Budimo ljudi"...