VREDE SUVOG ZLATA: Svi bacamo kore od banane, a oni ih skupljaju i zarađuju milione

K. Despotović

14. 04. 2026. u 13:13

STARA izreka glasi da ono što je za nekog đubre, za drugog može da znači blago.

ВРЕДЕ СУВОГ ЗЛАТА: Сви бацамо коре од банане, а они их скупљају и зарађују милионе

Foto: Nataliia Samoilova / Alamy / Profimedia

Šta ako bi ostaci vaše banane sa doručka završili u vašoj majici, svesci ili čak u posudi za voće u supermarketu? Ta ideja prelazi iz radoznalosti u stvarnost, jer fabrike uče kako da pseudostabljike banane pretvore u standardizovanu sirovinu za tekstil, papir i biokompozite.

Studije o cirkularnosti u uzgoju banana pokazuju da samo mali deo biljke postaje hrana. Ostatak je biomasa koja obično ostaje na polju ili se uklanja kao otpad. U nekim proizvodnim sistemima taj ostatak može dostići oko 220 tona po hektaru, što objašnjava zašto industrija odjednom pokazuje veliko interesovanje za ovo „zaboravljeno“ stablo. Istovremeno, istraživači procenjuju da pseudostabljike banana svake godine generišu desetine miliona tona otpada u zemljama proizvođačima poput Brazila.

Ta stabla sadrže jaka celulozna vlakna čija zatezna čvrstoća može nadmašiti klasična prirodna vlakna poput jute i sisala, što ih čini privlačnim za pređu i materijale za ojačanje.

Od zanata do industrije

Godinama su se banana vlakna pojavljivala u malim zanatskim projektima. Velika promena danas je u tome što kompanije organizuju ovaj otpad kao pravu industrijsku lanac snabdevanja, sa standardima kvaliteta, sledljivošću i bezbednosnim procedurama sličnim onima za druga prirodna vlakna.

U Brazilu je ovaj zaokret postao vidljiv kada je FIESC istakao projekte u SENAI Institutu za tekstilnu tehnologiju, odeću i dizajn, koji razvijaju tkanine od vlakana stabljike banane za upotrebu u velikim razmerama. Jedna od tih inicijativa, poznata kao „Banana Têxtil“, dovela je tkaninu od stabljike banane do finala BRICS Solutions Awards, pokazujući da je materijal pogodan za industrijsko tkanje, a ne samo za zanatsko tržište.

Unutar fabrike banana vlakana

Proces obično počinje blizu plantaža. Sveže pseudostabljike su teške i pune vode, pa bi njihov transport na velike udaljenosti učinio posao neisplativim i povećao saobraćaj kamiona na seoskim putevima. Kada stignu u pogon, razvrstavaju se po veličini, vlažnosti i stanju.

Oštećene stabljike daju kraća vlakna sa više nečistoća, pa ova početna selekcija već značajno utiče na krajnji kvalitet.

Srce fabrike je mehanička ekstrakcija. U procesu poznatom kao dekortikacija, valjci i oštrice pritiskaju i stružu pseudostabljiku, razdvajajući vlaknasti deo od mekše, vlažnije pulpe. Tehničke studije ovaj mehanički pristup vide kao najrealniju opciju za industrijsku proizvodnju, jer izbegava agresivne hemikalije i daje vlakna pogodna za poravnavanje i predenje. Laboratorijska istraživanja pokazuju da mehanički izdvojena vlakna mogu dostići zateznu čvrstoću od oko 570 megapaskala, što je više od mnogih biljnih vlakana koja se koriste u tekstilu i kompozitima.

Odmah nakon ekstrakcije sledi intenzivno pranje, kako bi se uklonili ostaci, smanjio miris i poboljšao osećaj na dodir. Tu se jasno vide ekološki kompromisi: pranje troši velike količine vode, pa naprednije fabrike ulažu u sisteme recirkulacije i tretmana otpadnih voda kako bi smanjile troškove i uticaj na okolinu.

Sušenje, kontrola kvaliteta i primena

Nakon čišćenja, vlakna moraju da se osuše na kontrolisan način. Fabrike često kombinuju sušenje ventilisanim vazduhom i peći sa kontrolisanom temperaturom kako bi sprečile pojavu buđi i očuvale boju. Istraživanja pokazuju da temperatura sušenja utiče na fizičke i mehaničke osobine vlakana, pa se ovaj korak tretira kao deo precizne kontrole procesa.

Zatim se vlakna pripremaju za predenje, netkane materijale ili kompozite pomoću opreme za otvaranje i poravnavanje, slične onoj koja se koristi za druga biljna vlakna. Kontrola kvaliteta prati dužinu vlakana, vlagu, nečistoće i, u naprednijim pogonima, mehaničku čvrstoću. Za fabrike koje dalje koriste ovaj materijal najvažnije je da se banana vlakna ponašaju ujednačeno svaki put.

Najveća pažnja trenutno je usmerena na tekstil. U Brazilu i drugim zemljama već se proizvodi pređa i tkanine koje kombinuju banana vlakna sa pamukom ili drugim vlaknima za odeću i kućni tekstil.

Međutim, lanac vrednosti tu ne staje. Eksperimenti sa papirom i ambalažom prelaze iz laboratorija u pilot-proizvodnju. Jedna studija je testirala vlakna pseudostabljike pomešana sa gumiarabikom za izradu ambalaže za voće, koja je u nekim testovima bila jednako dobra ili bolja od recikliranog papira, iako je upijala više vode.

Šta je sa ostatkom biljke?

Vlakna su samo deo priče. Pulpa i sok koji ostaju nakon obrade mogu se pretvoriti u kompost, čvrsto đubrivo, biogas ili tečna đubriva.

Eksperimenti pokazuju da pseudostabljike banane, u kombinaciji sa mikroorganizmima, mogu služiti kao osnova za organska tečna đubriva, pomažući poljoprivrednicima da smanje upotrebu sintetičkih inputa.

U praksi, fabrika može biti ekološki i finansijski održiva samo ako većina ove biomase pronađe svoju namenu. U suprotnom, nastaju troškovi odlaganja otpada i problemi za lokalne zajednice, poput neprijatnih mirisa i zagađenja.

Obećavajuće vlakno, ali uz izazove

Vlakna pseudostabljike banane neće zameniti sve sintetičke materijale, a stručnjaci ističu da logistika, obuka farmera i upravljanje otpadnim vodama i dalje predstavljaju izazove. Ipak, ona nude način da se deo proizvodnje tekstila, papira i ambalaže preusmeri sa fosilnih sirovina na poljoprivredni otpad koji već postoji u ogromnim količinama. Na kraju, ideja je jednostavna: umesto spaljivanja ili odbacivanja stabljika banane nakon berbe, pretvoriti ih u korisne proizvode koji se mogu vratiti u održivi ciklus.

(BizPortal)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Evroliga donela hitnu odluku! Crvena zvezda ide u Atinu na završni turnir, veliko slavlje na Malom Kalemegdanu!