GOLA ISTINA O GOLOM OTOKU: "Ja sam dete golootočanina i moj otac je odveden 1952. godine"

V. Crnjanski Spasojević

22. 03. 2023. u 12:28

NAŠ Sibir je imao mediteransku klimu. Ovaj poznati aformizam Milovana Vržine i dan danas odlično oslikava sve ono što se dešavalo na Golom otoku, kao i našu percepciju "paklenog ostrva". Na njega je podsetio novinar i pisac Vanja Bulić na sinoćnoj promocije knjige "Goli otok, " istoričara Martina Previšića.

ГОЛА ИСТИНА О ГОЛОМ ОТОКУ: Ја сам дете голооточанина и мој отац је одведен 1952. године

Foto D. Milovanović

U knjizi koju je izdala beogradska "Vukotić media", Previšić je gotovo romanesknim stilom opisao kontekst u kom je Goli otok nastao, sukob Tito - Staljin, način uprave u Radilištu Mermer, kako se ostrvo vodilo u zvaničnim knjigama, torturu nad logorašima, koja je bila uspostavljena na sistemu da sami muče jedni druge, da i oni ne bi postali žrtve. Upravo zbog toga su, kako se čulo na samoj promociji, a i sam Previšić je naveo u knjizi, golootočani godinama ćutali o onome što su preživeli i često izbegavali međusobne susrete - jer ih je bilo sram. Sram zbog onoga na šta su bili prinuđeni: da denunciraju, tj. cinkare druge logoraše, da cinkare sebe za grešne misli ili dela, koja možda i nisu počinili, da se odreknu bilo kakvog ljudskog dostojanstva, da u špaliru udaraju svoje sapatnike...

- Ja sam dete golootočanina i moj otac je odveden 1952. godine. Išao sam sa majkom, brodom, 1956. godine da ga obiđem. Goli otok u porodicama golootočana živi stalno. Moj otac je pričao malo o logorskim danima, gotovo ništa - samo u fragmentima. Imao sam devet godina kada se vratio. Sećam se scene kako uzima knjige iz svoje veoma bogate biblioteke i dodaje mi da ih bacimo u kaljevu peć. Ostavio je samo Titova dela. Sa takvom, suludom ideologijom ubačenom u glavu, se vratio. I ne samo on. Do kraja nije zamerao onima koji su ga uhapsili, tek bi nekad rekao "bilo je i grešaka" - ispričao je Bulić.

V.C.S.

Sa promocije Previšićeve knjige


Vremenom se ispostavilo da ih je čovek, koji im je bio najbliži i pomagao njihovoj porodici - "otkucavao" službi bezbednosti. Ispričao je i anegdotu kada je sa ocem sreo izvesnog golootočana, kog njegov otac nije video četvrt veka. Posle susreta je otkrio sinu da su zajedno izašli iz zatvora, stigli do Novog beograda, popili kafu u kafani "Venac" i razišli se da se 25 godina ne vide, iako su stanovali na 200 metara vazdušne linije.
- Od stida su bežali jedni od drugih - konstatovao je Bulić, i dodao da su najveći heroji bile supruge golotočana, koje su očuvale porodice, kao i da je sramota da Beograd nema, ako ništa drugo, spomenik makar njima kao žrtvama.

Izdavač Manojlo Vukotić podsetio je na sudbinu porodice oslobodioca Beograda Peka Dapčevića, čija su braća Vlado i Milutin, kao i sestra Danica, bili zatočeni kao ibeovci.

- Martin Previšić u knjizi pominje scenu u kojoj su se Peko i Vlado, pošto je ovaj preživeo i Goli otok i ozloglašenu Petrovu rupu, mučilište za najtvrdokornije, mimoišli na Terazijama. Pogledali su se i svako je pošao na svoju bandu. Ovo je spisateljski vešto napisana, istorijski potkrepljena i ljudski topla knjiga. Previšić je izneo golu istinu o Golom otoku - kazao je Vukotić.

Foto Z. Jovanović

Martin Previšić


Predrag Marković, direktor Instituta za savremenu istoriju, konstatovao je da gotovo da nema teme u našoj novijoj istoriji koja je više obrađivana u književnosti i na filmu od Golog otoka, ali da je ovo prva ozbiljna istoriografska knjiga.
- Goli otok je bio poslednja epizoda u jednom krvavom periodu, poslednja stepenica terora posle obračuna sa "narodnim neprijateljima", konfiskacije, kolektivizacije, prinudnog otkupa... Zanimljivo je da su kroz taj logor prošli mnogi poznati pisci i dramski pisci ili režiseri, poput Dragoslava Mihailovića, Aleksandra Popovića, Vitomila Zupana, Šibe Krvavca... - kazao je Marković.

Foto D. Milovanović

Goli otok


Istoričar Dragomir Bondžić konstatovao je da je u pitanju knjiga koja se čita kao roman, bez patosa tog vremena, neostrašćena.

- Perišić je pokazao kako se radi usmena istorija, koja traga za svedocima istorijskih zbivanja i njihova svedočenja vešto ukršta sa istorijskim izvorima i literaturom - kazao je Bondžić.

SLUČAJ MIRKA MARKOVIćA

STANIĆ je pomenuo slučaj golootočanina Mirka Markovića, koji je, kao komunistički funkcioner, pre rata bio u SSSR-u, bio je učesnik Španskog građanskog rata, u SAD je tokom Drugog svetskog rata i posle njega učestvovao u jačanju komunističkog pokreta. Bio je kandidat za ambasadora u Moskvi pred Rezoluciju IB 1948. Izjasnio se za tu Rezoluciju, i umesto da ode u Moskvu, otišao je u logor! Na Golom otoku bio je čak dva puta, tzv. "dvomotorac", i nije hteo da revidira stavove. Po iuzlasku na slobodu, napisao je 17 knjiga i memoare "Izabrani put", na čijim koricama je bila fotografija Moskve. Nijednog trenutka nije imao dilemu da li je u pravu.

Njegov kolega, istoričar Veljko Stanić, podsetio je da je Previšić prvi čitao personalne dosijee logoraša i da je među prvima zavirio u arhive hrvatske UDBE.

- Ovo je knjiga o ljudima koji su patili i na Golom otoku i posle izlaska na slobodu, pa se postavlja pitanje da li su zaista posle svega bili slobodni - rekao je Stanić. - Svaki od logoraša i udbaša ima svoju povest Golog otoka. Autor u knjizi ne presuđuje i ne osuđuje, već realno piše o tom periodu i događajima, i smešta ih u istorijski kontekst.
Na kraju se sam autor Martin Previšić zahvalio svima koji su pomogli i njegovo istraživanje i izlazak knjige, a naročito Miroslavu Mariću, čiji je otac Srbislav bio u jadranskom kazamatu i koji ga je povezao sa golootočanima u Srbiji.
- Najtužnije u istoriji jeste kada ljude proguta vreme. Uloga istoričara je da ih otrgne od zaborava. Istorija je i lek i mač. Koliko god može da nas truje, toliko može i da nas izleči, kada joj ne dozvolimo da baci senku na budućnost - zaključio je Previšić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

EKSKLUZIVNO: Pogledajte šta policija radi u kući Dankine majke (VIDEO)