FELJTON - DOBROTVOR SVOJE PORODICE I POLUBOG SRPSKOG NARODA: Gonila ga je neizdrživa želja da postane ključna ličnost novog doba

Mark Dž. Sajfer

07. 03. 2023. u 18:00

TESLA se vratio iz Pariza u leto 1889. u svoju novu laboratoriju u blizini ulice Bliker.

ФЕЉТОН - ДОБРОТВОР СВОЈЕ  ПОРОДИЦЕ  И ПОЛУБОГ СРПСКОГ НАРОДА: Гонила га је неиздржива жеља да постане кључна личност новог доба

Tesla pored novog sistema transformatora, Foto Muzej Nikole Tesle

U istoj ulici gde je bio i jedan od Edisonovih izložbenih prostora, laboratorija je zauzimala čitav četvrti sprat jedne šestospratne zgrade na Južnoj petoj aveniji broj 33-35 (koja se danas naziva Zapadni Brodvej). Istovremeno, živeo je po hotelima, i uselio se u Astoriju, otmeno petospratno zdanje kraj tramvajske linije u samom centru grada.

Pošto je sada bio jedan od novih bogataša, ali i zvezda u porodici, pronalazač je počeo da šalje novac majci i sestrama, kao i nekim rođacima. Pisma je uglavnom upućivao muževima svojih sestara, među kojima su svi bili sveštenici, a ujaku Paji je pisao:

”Nekako mi je teško da se dopisujem s damama.” Iako je ponekad i pisao sestrama, uglavnom je samo slao novac, a svaka od njih uporno bi odgovarala da ga moli da pošalje neku ličniju reč od ”jedinog brata” kog imaju. Tokom devedesetih godina, Tesla je poslao nekoliko hiljada forinti, u pošiljkama od 150, što je približno bilo jednako iznosu šestomesečnog zakupa dobrog stana, ili šestomesečnoj zaradi radnika u Srbiji.

Ujak Pajo je ponekad slao boce evropskog vina svom izbirljivom sestriću, kom nije odgovarao izbor američkih vina. Nestrpljivo čekanje tih pošiljki, za Teslu je bilo poput ”iščekivanja mesije”.

Kako je Teslina slava rasla, a priče o njegovim uspesima dospevale novinske naslove u rodnom kraju, Tesla je postajao pravi polubog srpskog i hrvatskog naroda, kao i plemeniti, premda daleki dobrotvor svoje porodice. ”Mislimo na tebe čak i u snovima”, pisao mu jedan zet.

OSIM povremenih odlazaka na večeru sa prijateljima poput Tomasa Komerforda Martina ili neophodnih putovanja u Pitsburg, pronalazač je gotovo sve budno vreme provodio u laboratoriji. Njegov partner, Alfred S. Braun, navratio bi da mu pomogne po potrebi, ali Tesla je uglavnom radio sa jednim ili dvojicom pomoćnika ili pak sam. Običaj mu je bio da radi sedam dana nedeljno, tokom čitavog dana, a prestajao je samo da bi se osvežio u hotelu ili zbog neodložnog sastanka. Kako je odabrao monaški život, a gonila ga je neizdrživa želja da bude ključna ličnost novog procvalog doba, čarobnjak je voleo da radi noću, kada mu ništa nije odvlačilo pažnju, a koncentracija se pojačavala.

Sada je bio slobodan, te je počeo istraživanja na brojnim zasebnim, ali povezanim poljima. Kao eksperimentalni fizičar, počeo je da proučava razliku između elektromagnetnih i elektrostatičkih pojava, kao i odnos između strukture etra i elektriciteta, materije i svetlosti. Kao pronalazač, počeo je da konstruiše opremu za proizvodnju izuzetno visokih frekvencija i napona i za transformisanje jednosmerne u naizmeničnu struju, i obratno, kao i za stvaranje ujednačenih oscilacija. Tesla je, takođe, želeo da nađe nove metode proizvodnje svetla i da istraži ideju bežične komunikacije. Pošto je već bio zabrinut zbog oskudice prirodnih resursa, ograničene količine uglja i drveta, Tesla je provodio bezbroj sati razmišljajući, preispitujući i ponavljajući otkrića drugih, kritikujući ili unapređujući njihove pronalaske, ali i stvarajući sasvim originalne tvorevine. Njegov cilj bio je pod uticajem teorije evolucije i pragmatičnog načina razmišljanja: želeo je da stvori mehanička sredstva kojima bi se čovečanstvo rešilo nepotrebnog fizičkog rada, kako bi ljudi mogli da posvete više vremena stvaralaštvu.

ZA RAZLIKU od Karla Marksa, koji je smatrao da radnik postaje ”dodatak mašini”, Tesla je uvideo da mašine mogu da oslobode radnika.

Pronalazač je, prema Teslinom viđenju, oduvek bio i uvek će biti lučonoša ljudskog roda, i upravljao je njegovom budućnošću naprednom tehnologijom. Ljudi će, stoga, imati koristi, jer će mašine obavljati teške poslove, a oni će moći da se posvete intelektualnim zanimanjima. Sa unapređenjem tehnologije, kulturna evolucija nastupaće sve brže. ”Nasuprot tome”, upozoravao je Tesla, ”sve što je protiv učenja vere i zakona higijene... umanjuje (čovekovu energiju).” Nečista pijaća voda, posebno, jedna je od najvećih opasnosti.

Tokom sledećih osamnaest meseci Tesla je započeo rad na većini pronalazaka kojima će se baviti narednih pola veka. Poslednjih nedelja 1889, Martin se sa njim sastao više puta da bi okončao pisanje članka o nasleđu srpskog naučnika i planovima za budućnost.

Pronalazač bi do kasno u noć pričao o svojoj mladosti i neprekidnoj borbi svojih predaka da oteraju bezbožne Turke. Dok je Martin beležio, Tesla je u glavnim crtama opisivao neke svoje pronalaske, posebno rad na visokim frekvencijama i originalne teorije odnosa između elektromagnetizma i strukture svetlosti. Martin je pokušao da nagovori pronalazača da predstavi svoje ideje pred Američkim institutom elektroinženjera, ali Tesla je izbegavao da odgovori direktno. ”A ako vam nabavim predavanja lorda Kelvina? Znam da su ona pomalo teška, a ponekad i nerešiva, ali verujem da vi, poput Samsona, možete da izvučete med iz lavovskih čeljusti.”

”Možda”, glasio je Teslin odgovor.

DVADESET prvog januara 1890. profesor Antoni preuzeo je mesto predsedavajućeg u Američkom institutu elektroinženjera od Elihjua Tomsona (koji je nasledio T. K. Martina) i godinu je započeo sopstvenim predavanjem o novim teorijama električne energije. Srećan zbog ponovnog susreta sa profesorom, Tesla je došao na seminar i izabran je za potpredsednika. Učestvovao je u diskusiji koja je usledila, a pridružili su mu se irski matematičar Artur Keneli iz Edisonove kompanije i Mihajlo Pupin, profesor fizike i njegov sunarodnik Srbin.

Kako se upravo vratio iz Helmholcove laboratorije u Nemačkoj, Pupin nije bio upoznat sa razmerama neprijateljstva koje je vladalo između Edisonovog i Vestinghausovog tabora.

Pupin je bio iz Idvora, srpskog gradića severno od Beograda. Mnogi Pupinovi rođaci, kao i Teslini, bili su ratni junaci koji su se borili s Turcima i čuvali carstvo; kao i Tesla, i Pupin je izbegao vojnu službu.

Mihajlo Pupin iselio se u Sjedinjene Države 1874. godine. Najpre je radio usputne poslove, a zatim se upisao na Univerzitet Kolumbija u Njujorku 1878. Pošto je diplomirao 1884. sa najvišim ocenama, duboko se zainteresovavši za teoriju električne energije, dobio je stipendiju za studije u inostranstvu. Želeo je da ode na Kembridž i studira kod Džejmsa Klarka Maksvela, ali po dolasku je saznao da je on mrtav već četiri godine. Ta sklonost ka previđanju očiglednog izgleda da se provlačila kroz čitav Pupinov život.

Posle Kembridža otišao je na Univerzitet u Berlinu, gde je doktorirao u oblasti fizike. Godine 1889. vratio se u Njujork i postao predavač na Univerzitetu Kolumbija.

VRAĆANjE DUGOVA

NOVAC koje Nikola Tesla slao porodici u starom kraju je delom bio poklon, delom otplata duga ujacima za finansiranje školovanja i putovanja u Novi svet, a osim toga, deo novca, uglavnom onog koji je dobijen na ime evropskih patenata, upotrebljen je za ulaganje. Ujaku Petru, koji je unapređen i postavljen za mitropolita u Bosni, Tesla je otkrio da prima brojna pisma od uvaženih ličnosti i da uživa takvo poštovanje da mu je teško da to opiše.

SUTRA: POČETAK RAZILAŽENjA  SRPSKIH NAUČNIKA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠEŠELJ NIJE ZNAO O ČEMU SE RADI: Kruna u programu uživo ustala i došla do lidera radikala (VIDEO)