OD ULTIMATUMA DO PRISVAJANJA ZASLUGA: Eparhija budimljansko-nikšićka odbila uslovljavanja i sama organizovala proslavu Vučedolske bitke

Proslava 150 godina Vučedolske bitke prvobitno je zamišljena kao veliki jubilej pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić i državnih institucija Crne Gore. Međutim, nakon što Srpska pravoslavna crkva nije prihvatila uslovljavanje da Andrija Mandić i Marko Kovačević budu govornici na svečanoj akademiji, Opština se povukla iz organizacije

ОД УЛТИМАТУМА ДО ПРИСВАЈАЊА ЗАСЛУГА: Епархија будимљанско-никшићка одбила условљавања и сама организовала прославу Вучедолске битке

FOTO Društvene mreže

Proslava 150. godišnjice Vučedolske bitke, jednog od najznačajnijih istorijskih događaja za srpski narod u Crnoj Gori i Staroj Hercegovini, završena je veličanstvenim crkveno-narodnim sabranjem, svečanom akademijom u Nikšiću i liturgijom na mestu velike pobede iz 1876. godine. Pred patrijarhom srpskim Porfirijem, brojnim arhijerejima Srpske pravoslavne crkve, sveštenstvom, monaštvom i vernim narodom oživljeno je pamćenje na podvig Crnogoraca, Brđana i Hercegovaca, koji su na Vučjem Dolu nastupali kao delovi jednog naroda, okupljeni oko iste vere i istog oslobodilačkog ideala.

Iza dostojanstvenih slika koje su otišle u javnost, međutim, ostala je skrivena druga strana pripreme ovog velikog jubileja. Reč je o povlačenju Opštine Nikšić iz centralne organizacije, pokušajima da se crkveno-narodno sabranje pretvori u političku i državno-stranačku manifestaciju, pritiscima na Eparhiju budimljansko-nikšićku, ali i naknadnom nastojanju da se zasluge za uspešno održanu proslavu pripišu onima koji su je u najosetljivijoj fazi priprema ostavili bez planirane institucionalne pomoći.

Ova rekonstrukcija zasniva se na neposrednim saznanjima autora o događajima koji su prethodili proslavi, odlukama donošenim tokom priprema, kao i postupcima glavnih aktera pre, tokom i posle svečane akademije.

Odbor osnovan još u jesen 2025. godine

Obeležavanje velikog jubileja prvobitno je zamišljeno kao ozbiljan, dugoročno pripreman i institucionalno podržan događaj, dostojan istorijskog značaja Vučedolske bitke. Na inicijativu Opštine Nikšić, u jesen 2025. godine formiran je Odbor za proslavu 150. godišnjice bitke. U njegovom sastavu bio je predsednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, koji je na ličnu inicijativu u rad Odbora uključio mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, pored mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija i još nekoliko osoba koji su u njegovom radu učestvovali.

Prvobitna zamisao bila je da taj odbor ponese celokupan teret pripreme, koordinacije i organizacije proslave, uz pokroviteljstvo Opštine Nikšić i podršku državnih institucija Crne Gore. To je odgovaralo značaju jubileja koji nije pripadao samo Nikšiću, već Srpskoj pravoslavnoj crkvi, srpskom narodu, Staroj Hercegovini i potomcima učesnika bitke. Ipak, uprkos formalno uspostavljenoj organizacionoj strukturi, rad Odbora nije dao očekivane rezultate, a ono što je usledilo pokazalo je da glavni problem nije bio tehničke, već političke prirode.

Sukob oko same suštine proslave

Prvo ozbiljno razilaženje pojavilo se prilikom određivanja karaktera centralne manifestacije. Srpska pravoslavna crkva i Eparhija budimljansko-nikšićka zamislile su jubilej kao crkveno-narodno sabranje, u čijem središtu će biti liturgija, molitveno sećanje na poginule junake, istorijsko pamćenje, okupljanje vernog naroda i potomaka učesnika bitke, kao i poruka o duhovnom, nacionalnom i zavetnom značaju Vučjeg Dola.

Nasuprot tome, Marko Kovačević i predsednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić insistirali su da proslava dobije karakter državno-crkvene manifestacije. To razilaženje nije predstavljalo puku protokolarnu razliku niti spor oko redosleda obraćanja. U suštini se radilo o pitanju ko će određivati sadržaj proslave, ko će se pred javnošću pojaviti kao njen politički pokrovitelj i da li će veliki istorijski jubilej biti iskorišćen za promociju jedne stranke i njenog rukovodstva.

Posebno je bilo sporno insistiranje da na svečanoj akademiji govore Andrija Mandić i Marko Kovačević. Crkva je, međutim, ostala pri stavu da sabranje posvećeno Vučjem Dolu ne sme biti pretvoreno u političku pozornicu, niti u priliku da stranački funkcioneri svoje aktuelne postupke i političke odluke predstave kao politiku koja ima blagoslov Srpske pravoslavne crkve.

Opština se povlači zbog spiska govornika

Kao glavni razlog za izlazak iz organizacije Marko Kovačević naveo je to što na svečanoj akademiji neće govoriti Andrija Mandić, niti on lično u svojstvu predsednika Opštine Nikšić. Povlačenje, dakle, nije usledilo zbog nedostatka sredstava, tehničkih prepreka, kratkih rokova ili nemogućnosti da Opština ispuni ranije preuzete obaveze. Presudno je bilo nezadovoljstvo odlukom Srpske pravoslavne crkve i Eparhije budimljansko-nikšićke o karakteru programa i izboru govornika.

Kovačević je svoje zahteve saopštavao i u svoje ime i u ime Andrije Mandića. Kada je postalo nedvosmisleno da Srpska pravoslavna crkva neće prihvatiti takvo uslovljavanje i da neće dozvoliti politizaciju centralne akademije, Kovačević i Opština Nikšić povukli su se iz celokupne organizacije. To se dogodilo približno mesec dana pre održavanja proslave, upravo u trenutku kada je trebalo privesti kraju najvažnije organizacione, logističke i protokolarne pripreme.

Eparhija budimljansko-nikšićka tako je ostala bez institucionalne pomoći na koju se računalo još od formiranja Odbora. Povlačenje Opštine nije se moglo odvojiti od prethodnog spora oko govornika i karaktera proslave, jer je očekivanje bilo da će Eparhija, lišena planirane podrške u završnici priprema, biti prinuđena da popusti i dozvoli da Mandić i Kovačević dobiju istaknuto mesto na bini i priliku da se obrate okupljenom narodu.

Pokušaj da se Crkva dovede pred svršen čin

Takav razvoj događaja omogućio bi rukovodstvu Nove srpske demokratije da pred javnošću stvori utisak da njegov aktuelni politički kurs, uključujući sve uočljivije zaokrete u odnosu na ranije proklamovane nacionalne stavove, ima podršku i blagoslov Srpske pravoslavne crkve. Zato je pitanje govornika trebalo da obezbedi scenu na kojoj bi političko rukovodstvo stranke svoje delovanje povezalo sa autoritetom Crkve i velikim istorijskim nasleđem Vučjeg Dola.

Srpska pravoslavna crkva, međutim, nije prihvatila da bude dovedena pred svršen čin. Vučedolska bitka nije vlasništvo nijedne stranke, političke grupacije ili pojedinca. Ona pripada Crkvi, narodu, potomcima njenih junaka i istorijskom pamćenju koje daleko nadilazi dnevnu politiku. Upravo zbog toga nije prihvaćeno da se crkveno-narodno sabranje pretvori u političku manifestaciju čiji bi glavni smisao bio javna promocija partijskih prvaka.

Eparhija sama preuzima celokupnu organizaciju

Posle povlačenja Opštine, Eparhija budimljansko-nikšićka i mitropolit Metodije samostalno su preuzeli celokupan teret pripreme jubileja. Umesto da popusti pred pritiscima, Eparhija je, uz pomoć verne dece Srpske pravoslavne crkve i prijatelja Eparhije, nastavila organizaciju bez podrške Opštine Nikšić i bez pomoći državnih institucija Crne Gore.

Rezultat je bio dvodnevni program organizovan na izuzetno visokom nivou. Patrijarh Porfirije svečano je dočekan u Nikšiću, u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog održani su večernje bogosluženje i doksologija, pred hramom je priređena svečana akademija, a potom je na samom Vučjem Dolu služena liturgija, uz učešće velikog broja arhijereja Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, monaštva i vernog naroda.

Celokupna proslava pokazala je da se događaj od prvorazrednog nacionalnog i duhovnog značaja može organizovati bez političkog pokroviteljstva i bez ustupanja centralne bine stranačkim liderima. Istovremeno, postalo je jasno da povlačenje Opštine neće ugroziti jubilej niti prinuditi Eparhiju da odustane od prvobitno zamišljenog crkveno-narodnog karaktera sabranja.

Novi pritisci kada je postalo jasno da će proslava uspeti

Kada je na terenu postalo očigledno da će Eparhija uspešno organizovati proslavu i bez Marka Kovačevića i Andrije Mandića, usledio je novi talas pritisaka. Iako više nisu bili deo organizacije, nastojali su da ipak dobiju mesto na bini svečane akademije i da budu predstavljeni kao značajni akteri centralnog programa.

Eparhija budimljansko-nikšićka pozvala ih je kao goste, čime je pokazala crkvenu širinu i odsustvo bilo kakve namere da se oni isključe iz narodnog sabranja. Međutim, poziv da prisustvuju događaju nije značio da im pripada pravo da određuju program, da govore sa bine ili da se naknadno predstavljaju kao njegovi organizatori. Oni su na akademiji bili gosti Eparhije, a ne nosioci organizacije.

Paralelni događaj Opštine u dvorcu kralja Nikole

Opština Nikšić je u međuvremenu, paralelno i nezavisno od centralne organizacije Eparhije budimljansko-nikšićke, organizovala izložbu dokumenata u dvorcu kralja Nikole. Ta izložba nije bila deo centralne crkveno-narodne manifestacije koju je organizovala Eparhija, već poseban opštinski događaj.

Marko Kovačević je nastojao da za tu izložbu obezbedi prisustvo patrijarha Porfirija, ali se patrijarh nije pojavio. Događaju je prisustvovao mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, dok patrijarh Porfirije i mitropolit Metodije nisu došli. Njihovi motivi nisu javno obrazloženi ali je teško potpuno odvojiti njihov izostanak od svega što je prethodilo, povlačenja Opštine, sporova oko govornika i pokušaja da se centralna proslava stavi pod političku kontrolu.

Stamatovićev govor i poruke koje su pogodile partijski vrh

Poseban trenutak svečane akademije bilo je izlaganje istoričara i profesora Univerziteta Crne Gore Aleksandra Stamatovića. On je Vučedolsku bitku predstavio kao bitku srpskog integralizma, u kojoj su Crnogorci, Brđani i Hercegovci nastupali kao delovi jednog naroda i jedne vojske, povezani srpskim identitetom, pravoslavnom verom i istim oslobodilačkim ciljem.

Stamatovićeve poruke o srpskom karakteru istorijske Crne Gore, Kosovskom zavetu, jeziku, ćirilici, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i odgovornosti sadašnjih generacija naišle su na snažno odobravanje crkvenih velikodostojnika i prisutnog naroda. Istovremeno, one su izazvale vidljivu nelagodu kod Andrije Mandića i Marka Kovačevića, jer su se suštinski kosile sa novouspostavljenim političkim kursom Nove srpske demokratije i sa nastojanjem da se jubilej stavi u funkciju stranačkog predstavljanja.

Stamatović je posle akademije bio izložen i provokacijama aktivista Nove srpske demokratije. Taj događaj pokazao je koliko su poruke zasnovane na istorijskom identitetu samih učesnika Vučedolske bitke pogodile one koji su očekivali drugačiji politički i protokolarni raspored čitave manifestacije.

Sporna izjava za Trpezom ljubavi

Neposredan povod da javnost sazna celokupnu hronologiju usledio je posle liturgije na Vučjem Dolu. Za Trpezom ljubavi, pred patrijarhom Porfirijem, arhijerejima Srpske pravoslavne crkve i vernim narodom, Marko Kovačević je u kratkom govoru rekao da je Opština Nikšić učestvovala u organizaciji događaja.

Takva tvrdnja ne odgovara stvarnom toku organizacije centralne proslave. Opština Nikšić se približno mesec dana pre događaja povukla iz organizacije nakon što nije prihvaćen zahtev da Andrija Mandić i Marko Kovačević govore na svečanoj akademiji. Od tog trenutka celokupan teret pripreme i organizacije preuzeli su Eparhija budimljansko-nikšićka, mitropolit Metodije, verni narod i prijatelji Eparhije.

Opština je organizovala sopstveni, paralelni događaj u dvorcu kralja Nikole, ali to ne može biti osnov da joj se pripiše učešće u centralnoj crkveno-narodnoj proslavi koju je Eparhija iznela samostalno. Zato Kovačevićeva izjava za Trpezom ljubavi ne može biti svedena na bezazlenu protokolarnu nepreciznost. Njome je pokušano naknadno prekrajanje hronologije i prisvajanje zasluga za događaj iz čije se organizacije Opština prethodno povukla.

Ko je zaista organizovao proslavu

Proslavu 150 godina Vučedolske bitke, u njenom centralnom i suštinskom delu, organizovala je Eparhija budimljansko-nikšićka. Organizovala ju je u trenutku kada su oni koji su prvobitno trebalo da obezbede institucionalnu i logističku podršku odustali, očekujući da bez njih događaj neće moći da bude održan na dostojnom nivou.

Ispostavilo se suprotno. Eparhija, mitropolit Metodije, sveštenstvo, verni narod i prijatelji Crkve priredili su sabranje dostojno istorijskog jubileja, bez političke bine, bez stranačkih govora i bez stvaranja privida da bilo koja partija ima monopol nad Vučjim Dolom, Srpskom pravoslavnom crkvom i srpskim istorijskim pamćenjem.

Andrija Mandić i Marko Kovačević bili su na svečanoj akademiji kao gosti Eparhije. Nisu bili organizatori centralne manifestacije. Opština Nikšić se povukla kada nisu prihvaćeni njeni zahtevi u vezi sa govornicima i karakterom akademije, da bi posle uspešnog završetka proslave bio pokušan naknadni upis Opštine među njene organizatore.

Zbog toga je neophodno da se maske skinu, ne radi indukovanja bilo kakvog sukoba, već radi istine i poštovanja prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, vernom narodu i potomcima vučedolskih junaka.

Vučji Do je suviše veliki da bi bio sveden na pozornicu jedne stranke, političkog rukovodstva ili trenutne političke računice. Jubilej njegove pobede pripada onima koji su ga, uprkos povlačenju institucija, pokušajima uslovljavanja i političkim pritiscima, dostojno organizovali - Crkvi i narodu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

JEZIVO OTKRIĆE POSLE SMRTI ROĐAKA: U zamrzivaču pronašli ljudske ostatke, policija pokrenula istragu