ARHITEKTURA MORA IMATI ČUDNU LUDOST: Slavni svetski arhitekta Boris Podreka juče proveo novinare kroz izložbu u MPU

M. KRALj

28. 01. 2023. u 12:30

SINOVI i unuci profesora Borisa Podreke, prisustvovaće u ponedeljak otvaranju izložbe "Arhikultura" u Muzeju primenjene umetnosti, kojim se obeležava 83. rođendan ovog svetski slavnog arhitekte.

АРХИТЕКТУРА МОРА ИМАТИ ЧУДНУ ЛУДОСТ: Славни светски архитекта Борис Подрека јуче провео новинаре кроз изложбу у МПУ

Foto: MPU

U Beograd će doći, kako je rekao u jučerašnjem razgovoru sa novinarima, da vide gde se on rodio, "tamo negde kod Markove crkve". A za postavku kojom se vraća u rodni grad, u kome je poslednji put bio pre pet godina, kaže da će biti jedan "nostalgičan susret".

Tokom svih decenija stvaralačkog rada, sa svojim timom, Podreka je napravio 460 projekata, realizovanih u osam evropskih država, u Kini, Severnoj i Južnoj Americi.
- Neke kuće nikada nisam ni video - priznao je ovaj graditelj, koji u katalogu izložbe tvrdi da dok god njegovi projekti traju, ni on sam ne stari. - A moje godine su već dosta pune. Direktori orkestara i arhitekte dugo žive. Oskar Nimajer je živeo 106 godina. Dakle, opasni su.

Sebe pre svega doživljava kao antropologa, što je i objasnio:

 - Zbog toga, kao arhitekta, prvo moram da pazim da omogućim ljudima da žive duže, jer im je pre 4.000 godina životni vek bio između 40 i 45 godina, maksimalno. Moram da ih štitim, tako što ću im dati krov, da ih štiti od medveda, da izdrže kišu i sušu. Arhitektura nije umetnost, ona koketira sa umetnošću. Umetnik menja svet, njega ne interesuje koliko će ljudi živeti, on se bavi svojom poetikom. Mi, arhitekte, menjamo svet, ali na sasvim drugi način. Zato se sa mnogim kolegama svađam oko toga da je arhitektura umetnost, kako tvrde. Dobra arhitektura je pre svega antropologija.

STUDENTI ŠIROM SVETA


PRVU profesuru imao sam u Lozani, pa u Parizu, gde sam upoznao Džeka Langa, posle i u Londonu, pa na Harvardu i na mnogim drugim mestima, do Štutgarta, gde sam predavao na sopstvenom institutu - pristetio se Podreka i otkrio: - Na tom putu sad je nešto novo, zahvaljujući digitalizaciji. Više ne moram da putujem. Ti mladi su zahvalni, jer mogu da rade sa mnom, gde god da su, a i ja njima jer više ne moram da se svađam po hotelima da li su mi dali jednu, ili tri deke.

Prema Podrekinom mišljenju u dobu u kom živimo najopasnija je digitalizacija:

 - Za arhitekturu, ne za banke. Dobra arhitektura u sebi mora imati jednu čudnu ludost, bez koje ne bi bilo Gaudijeve "Svete porodice" u Barseloni. Digitalizacija će napraviti svet koji dobro funkcioniše, ali će biti siv. Zahvaljujući digitalizaciji arhitektura će izgubiti veoma bitan pojam slučajnosti, gde se dešava kvalitet.

Projektujući za jedan određeni milje, ambijent, grad ("ne mora biti lep kao Monika Beluči"), Podreka kako tvrdi, gradeći neku kuću "stvara odelo po meri, a ne konfekciju":

 - Tu se dešava ta specifična poetika. U duši sam urbanista. Moj prvi internacionalni uspeh, kada sam imao 28 godina, bio je master plan Atine. Za tako mladog čoveka odlazak u Atinu bio je kao odlazak mami. Tamo sam sedeo u Arheološkom institutu, i pod onom zelenom lampom učio napamet gradove: Rim, Venecija, Istanbul, Damask, Alep... Upoznavao sam tako kulture, pa se i ova izložba sada zove "Arhikultura", a ne "Arhitektura".

Foto: MPU

Kao stvaralac i čovek, formiran na prostoru između Beograda i Ljubljane, Trsta i Venecije, Beča i Štutgarta, Boris Podreka je svoj opus bazirao na teoriji arhitekture Zempera, Behtera i Viole de Dika, ali je, kako je to juče naglasio bio pod posebnim uticajem Adolfa Losa:

 - On se bavio prostorom. Odnosno paketima prostora koji se dešavaju u jednoj kući, što može da važi i za grad. Njegova kuća u gradu je tiha, ne šamara nikoga ušima. Ona je kulturni deo grada.

KRENUO ODAVDE - STIGAO SVUDA

ARHITEKTA, antropolog, kritičar i profesor, Boris Podreka, rođen je 30. januara 1940. u Beogradu, odakle je krenuo i stigao svuda - podseća Biljana Jotić, direktorka MPU, koja je, kako je Podreka rekao Mostarka, kao i njegova majka. - Sada, na taj datum, beogradskoj publici se obraća postavkom čija je okosnica arhitektura. Pored arhitektonskih rešenja sa skorašnje Bečke izložbe, kuriozitet će biti predmeti primenjene umetnosti, dok će se publika prvi put upoznati sa profesorom Podrekom kao slikarem. Osvajanje prostora zavisi od kretanja. Život kao na granici, od Beograda preko Ljubljane do Trsta, Venecije, Atine i Beča, stalnim kretanjima i otkrivanjima arhitektura je dobijala svoje karakteristike. U Atini, koju je upoznao zbog osvojenog međunarodnog takmičenja je otkrio grad i prostorni eho, a u duši postao urbanista. Gradovi su prostori koji su deo njega, a vraća im ostavljajući deo sebe u njima.

Kada su u pitanju arhitekte iz njegovog rodnog Beograda, poznavao je Deroka, Dobrovića ("imao sam sa njim jedean divan razgovor, čitave noći, sećam se da je bio pokriven jednim ćebetom"), Bogdana Bogdanovića, sa kojim se družio u Beču i sa kojim je nameravao da napravi spomenik na jednom ostrvu na Dunavu.

Foto: MPU

 - Arhitekta sam u gradu ne može napraviti ništa, prekoputa sebe on mora imati nekog ko mu veruje, ko veruje u njegovu poetiku i ima kulturu koja to razume, da ima položenu maturu i pomalo zna latinski - rekao je, između ostalog, upitan da prokomentariše aktuelan urbanistički trenutak našeg glavnog grada. - Mene su odavde pitali za rešenja Studentskog trga, Kosančićevog venca. Napravili smo te studije, a onda sam im napisao jedno pismo i nisam dobio nikakve odgovore.

BONUS VIDEO:

"UMETNOST IZNAD SVEGA“: Međunarodni filmski festival Kustendorf otvoren na Mokroj gori

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
POSLEDNJI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.

17. 04. 2024. u 17:57

Komentari (0)

PREMA FROJDU: Pet stvari koje mentalno jake osobe nikada NE rade