ARHITEKTURA MORA IMATI ČUDNU LUDOST: Slavni svetski arhitekta Boris Podreka juče proveo novinare kroz izložbu u MPU
SINOVI i unuci profesora Borisa Podreke, prisustvovaće u ponedeljak otvaranju izložbe "Arhikultura" u Muzeju primenjene umetnosti, kojim se obeležava 83. rođendan ovog svetski slavnog arhitekte.
U Beograd će doći, kako je rekao u jučerašnjem razgovoru sa novinarima, da vide gde se on rodio, "tamo negde kod Markove crkve". A za postavku kojom se vraća u rodni grad, u kome je poslednji put bio pre pet godina, kaže da će biti jedan "nostalgičan susret".
- Neke kuće nikada nisam ni video - priznao je ovaj graditelj, koji u katalogu izložbe tvrdi da dok god njegovi projekti traju, ni on sam ne stari. - A moje godine su već dosta pune. Direktori orkestara i arhitekte dugo žive. Oskar Nimajer je živeo 106 godina. Dakle, opasni su.
Sebe pre svega doživljava kao antropologa, što je i objasnio:
- Zbog toga, kao arhitekta, prvo moram da pazim da omogućim ljudima da žive duže, jer im je pre 4.000 godina životni vek bio između 40 i 45 godina, maksimalno. Moram da ih štitim, tako što ću im dati krov, da ih štiti od medveda, da izdrže kišu i sušu. Arhitektura nije umetnost, ona koketira sa umetnošću. Umetnik menja svet, njega ne interesuje koliko će ljudi živeti, on se bavi svojom poetikom. Mi, arhitekte, menjamo svet, ali na sasvim drugi način. Zato se sa mnogim kolegama svađam oko toga da je arhitektura umetnost, kako tvrde. Dobra arhitektura je pre svega antropologija.
STUDENTI ŠIROM SVETA
Prema Podrekinom mišljenju u dobu u kom živimo najopasnija je digitalizacija:
- Za arhitekturu, ne za banke. Dobra arhitektura u sebi mora imati jednu čudnu ludost, bez koje ne bi bilo Gaudijeve "Svete porodice" u Barseloni. Digitalizacija će napraviti svet koji dobro funkcioniše, ali će biti siv. Zahvaljujući digitalizaciji arhitektura će izgubiti veoma bitan pojam slučajnosti, gde se dešava kvalitet.
Projektujući za jedan određeni milje, ambijent, grad ("ne mora biti lep kao Monika Beluči"), Podreka kako tvrdi, gradeći neku kuću "stvara odelo po meri, a ne konfekciju":
- Tu se dešava ta specifična poetika. U duši sam urbanista. Moj prvi internacionalni uspeh, kada sam imao 28 godina, bio je master plan Atine. Za tako mladog čoveka odlazak u Atinu bio je kao odlazak mami. Tamo sam sedeo u Arheološkom institutu, i pod onom zelenom lampom učio napamet gradove: Rim, Venecija, Istanbul, Damask, Alep... Upoznavao sam tako kulture, pa se i ova izložba sada zove "Arhikultura", a ne "Arhitektura".
Kao stvaralac i čovek, formiran na prostoru između Beograda i Ljubljane, Trsta i Venecije, Beča i Štutgarta, Boris Podreka je svoj opus bazirao na teoriji arhitekture Zempera, Behtera i Viole de Dika, ali je, kako je to juče naglasio bio pod posebnim uticajem Adolfa Losa:
- On se bavio prostorom. Odnosno paketima prostora koji se dešavaju u jednoj kući, što može da važi i za grad. Njegova kuća u gradu je tiha, ne šamara nikoga ušima. Ona je kulturni deo grada.
KRENUO ODAVDE - STIGAO SVUDA
ARHITEKTA, antropolog, kritičar i profesor, Boris Podreka, rođen je 30. januara 1940. u Beogradu, odakle je krenuo i stigao svuda - podseća Biljana Jotić, direktorka MPU, koja je, kako je Podreka rekao Mostarka, kao i njegova majka. - Sada, na taj datum, beogradskoj publici se obraća postavkom čija je okosnica arhitektura. Pored arhitektonskih rešenja sa skorašnje Bečke izložbe, kuriozitet će biti predmeti primenjene umetnosti, dok će se publika prvi put upoznati sa profesorom Podrekom kao slikarem. Osvajanje prostora zavisi od kretanja. Život kao na granici, od Beograda preko Ljubljane do Trsta, Venecije, Atine i Beča, stalnim kretanjima i otkrivanjima arhitektura je dobijala svoje karakteristike. U Atini, koju je upoznao zbog osvojenog međunarodnog takmičenja je otkrio grad i prostorni eho, a u duši postao urbanista. Gradovi su prostori koji su deo njega, a vraća im ostavljajući deo sebe u njima.
Kada su u pitanju arhitekte iz njegovog rodnog Beograda, poznavao je Deroka, Dobrovića ("imao sam sa njim jedean divan razgovor, čitave noći, sećam se da je bio pokriven jednim ćebetom"), Bogdana Bogdanovića, sa kojim se družio u Beču i sa kojim je nameravao da napravi spomenik na jednom ostrvu na Dunavu.
- Arhitekta sam u gradu ne može napraviti ništa, prekoputa sebe on mora imati nekog ko mu veruje, ko veruje u njegovu poetiku i ima kulturu koja to razume, da ima položenu maturu i pomalo zna latinski - rekao je, između ostalog, upitan da prokomentariše aktuelan urbanistički trenutak našeg glavnog grada. - Mene su odavde pitali za rešenja Studentskog trga, Kosančićevog venca. Napravili smo te studije, a onda sam im napisao jedno pismo i nisam dobio nikakve odgovore.
BONUS VIDEO:
"UMETNOST IZNAD SVEGA“: Međunarodni filmski festival Kustendorf otvoren na Mokroj gori
Preporučujemo
KONKRUS ZA VAJARE : U Novom Sadu u planu izrada skulpture u Distriktu na Limanu
19. 01. 2023. u 17:20
POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina
Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.
17. 04. 2024. u 17:57
I ZVANIČNO: NIŠTA OD EU DOK KOSOVO NE PRIZNAMO Brisel sledeće nedelje ubacuje aneks iz Ohridskog sporazuma u Poglavlje 35
VIŠEGODIŠNjA dilema "Kosovo ili Evropska unija" koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje sažet u bestijalnoj i zvaničnoj uceni Brisela - nema ništa od članstva u EU dok ne priznamo lažnu državu i pomirimo se sa njenim članstvom u UN.
17. 04. 2024. u 12:00
ZAŠTO SU BRUTALNO UBIJENI? Igora odgajali psi na ulici - zaboravio maternji, kad su im ga "oduzeli" DOŠLI ISPRED SIROTIŠTA i danima čekali
TUŽNA priča dečaka koji je prošao pakao na zemlji zbog svojih roditelja i dede alkoholičara. Morao je da prosi i živi na hladnoj ulici, a danas je živ zahvaljujući Džesi, Gogi, Maši i Sevi.
16. 04. 2024. u 14:14
Komentari (0)