SVE TREBA DA IDE IZ SRCA, UZ PRAVE VREDNOSTI: Dejan Bućin o komediji "Popadija", životu i karijeri na relaciji Berlin - Beograd

JELENA BANjANIN

24. 12. 2022. u 15:00

ZAHVALjUJUĆI glumi, Dejan Bućin koračao je Zemljom, između ostalog, kao Isus, Sveti Marko, vladika Miron i pop Miki. Nema ništa protiv religijskih uloga, ali priznaje da ih se zasitio.

СВЕ ТРЕБА ДА ИДЕ ИЗ СРЦА, УЗ ПРАВЕ ВРЕДНОСТИ: Дејан Бућин о комедији Попадија, животу и каријери на релацији Берлин - Београд

Foto: Z. Jovanović/IMDb

Rođen je u Beogradu, ali više od dve decenije ne živi u rodnom gradu već u Berlinu, za koji kaže da ima dosta sličnosti sa srpskom prestonicom. U Dejanovoj porodici mnogo se čitalo i volela se muzika, a u gimnaziji se prvi put susreo sa glumom kao delom nemačkog nastavnog programa. U Frankfurtu je upisao političke nauke i istovremno igrao u pozorištu. Želja da hobi pretvori u profesiju ostvarila se iz prvog pokušaja i 2005. primljen je na Akademiju u Minhenu, a tri godine kasnije dobio ponudu od upravnika Berlinskog ansambla. Krenuo je malim koracima u nemačkom teatarskom i filmskom svetu, a potom zakoračio na svetsku scenu i stao u kadar sa Orlandom Blumom, Karom Delevin, Vensanom Kaselom, Leom Sedu...

U razgovoru za "TV novosti", Dejan otkriva zašto su mu čak i od toga draže uloge na domaćem terenu sa našim glumcima.

- Isusa sam igrao u italijansko-američkom projektu "7 Miracles", kod Terensa Malika sam tumačio Svetog Marka, usledio je vladika Miron u "Nečistoj krvi" i sad Miki u "Popadiji". Moja teorija je da je za to bio odlučujuć izgled, jer sam imao dugu kosu i bradu, ali možda i moja narav i priroda. Smiren sam, staložen i mogu da iznesem takve uloge. Posle istorijskih filmova, prihvatio sam "Popadiju" jer je reč o savremenoj komediji. Mikijeva priča nije esencijalna za seriju, nego odnos tradicionalnog i modernog. Ali, što se mene tiče, dosta - ošišao sam se, čak sam skratio i bradu, u nadi da će mi doći i drugačije uloge. Volim likove koji se kolebaju i imaju hamletovsku dilemu. Intrigiraju me veliki egzistencijalni problemi u današnjem vremenu sa kojima mogu više da se poistovetim - kaže Dejan Bućin koji se oprobao u svim žanrovima, od kostimirane istorijske drame, preko misterije i naučne fantastike do komedije.

Foto: Z. Jovanović/IMDb

Kako izgleda kada ceo život stanujete na više adresa? Sada vam je Berlin pod nogama, a rodni Beograd, pretpostavljam, u srcu?

- Moj otac je germanista, tako je i ušao u svet diplomatije, pa sam i ja bio na relaciji Nemačka - Srbija. Proveo sam 28 godina na nemačkom govornom području i desetak u Beogradu. Rodni mi je grad, volim ga i to se neće nikada promeniti. Sreća je što sam sad u Berlinu, koji ima dosta sličnosti sa Beogradom. Imam društvo koje mi održava beogradski duh, ali je i Berlin postao moj grad. To mi je odredište i mesto gde za sad želim da budem.

Odrastali ste i u Srbiji i u Nemačkoj. Gde se više osećate "na svome"?

- Nemačko shvatanje sveta, politike i umetnosti u meni je ostavilo veći trag, ali postoji nešto što ne mogu iz sebe da izbrišem, a to je odakle potičem. Ima tu i našeg mentaliteta, koji je ostao kao sastavni deo mog identiteta, i to se neće menjati. Bez obzira na savršeno znanje nemačkog i maksimalnu integraciju, dešava se da u Nemačkoj uvek imam osećaj da sam stranac. U Srbiji se uvek osećam kao Nemac, a tamo sam više neko ko je došao sa Balkana. Čudan je to osećaj zato što oscilira u zavisnosti od toga gde sam, sa kime pričam i šta mi se dešava u životu. Dugo sam razmišljao o tome i svaki put kada sam u Srbiji suočavam se sa tim pitanjima.

I DUHOVITO I POUČNO

ŠTA vam je najinteresantnije u seriji "Popadija"?

- Smešni su mi odnosi junaka i čudan spoj karaktera iz Donjeg Vrcnja. Desa (Nina Seničar) je na svoj način posebna, a Miki se nalazi između dve vatre i pokušava da ih ugasi. Svako ko živi na selu moći će da se prepozna u svemu tome, a oni iz grada će se pronaći u Desi, Mikiju i u drugim likovima koji su začini, poput Mikijeve tašte Nensi (Danica Maksimović). Bez obzira na to koliko delovao bezobrazan, ovaj humor nikog ne vređa. Pored toga što je ovo komedija, svaka epizoda ima veoma lepu pouku pomirenja dve strane, što je i vrlina ove serije.

Možda vam je baš to bogatstvo iskustva otvorilo vrata svetske kinematografije?

- Posle nekoliko godina balansiranja između filma i pozorišta u Nemačkoj, shvatio sam da mi je zanimljivo internacionalno tržište, a i da sam ja njima interesantan kao neko ko govori više jezika, izgleda kako izgleda i ima drugačiju priču. Drago mi je što je to neko prepoznao u Engleskoj i Francuskoj i što sam uspeo da se tu pojavim barem nakratko, da me ljudi vide i uzmu u obzir.

Usledile su i velike i zanimljive saradnje sa poznatim imenima.- Pre deset godina, radio sam sa Vensanom Kaselom film "Lepotica i zver", čija premijera je bila tek 2014. Na kastingu sam dobio ulogu vilenjaka u seriji "Carnival row" i našao se u kadru sa velikim imenima, kao što su Orlando Blum i Kara Delevin. U početku mi je bilo nestvarno da sedim sa njima u istoj prikolici na šminkanju, stolica do stolice i ćaskam. Lepo iskustvo i nadam se da će takve prilike da se nižu. Možda najinteresantniji susret je bio sa rediteljem Terensom Malikom. Kod njega, kao umetnika, nikad se ne zna kakav će biti krajnji rezultat, pa ne znam ni da li će me uopšte biti u filmu čiji je radni naslov "The way of the wind" ("Put vetra"). Igrao sam Svetog Marka i bio možda i bliže biblijskoj priči nego kada sam tumačio Isusa. Snimali smo pre tri godine i postprodukcija još traje, pa ću zainteresovano i iznenađeno gledati film, kao i ostali u publici. Među zvučnim imenima, koja će nositi film, su Ben Kingsli i Mark Rajlans.

Šta vas je motivisalo da zaigrate i na domaćem terenu?

- S obzirom na to da sam već živeo u Nemačkoj, kada mi se i rodila želja za glumom, više sam se video u kontekstu nemačkog i evropskog filma. Upravo zbog toga sam se prijatno iznenadio kada sam dobio poziv od reditelja Gorana Stankovića za ulogu u "Nečistoj krvi" jer, naravno, nikada nisam hteo sebi da uskratim mogućnost da zaigram i u Srbiji. Najuži krug porodice, roditelji i sestra, dolazili su na premijere i gledali me i u pozorištu. Mnogo mi je drago da me ostatak moje porodice i rodbine konačno vidi kao glumca i to u krugu mnogih predivnih domaćih kolega. Najdraže mi je što sam glumio sa Goricom Popović, Draganom Bjelogrlićem i drugim fenomenalnim glumcima. Svakom detetu je drago kada su roditelji ponosni na njega, a roditelji su moji najveći navijači i obožavatelji. Puno mi je srce kada vidim koliko su srećni zbog mene.

Na koji način je tumačenje religioznih likova uticalo na vas?

- Čudno je kad se bavite verskim i religijskim pričama i odjednom se nađete u kostimu na svetim mestima, šetate se Vatikanom ili ulazite u crkve u Rimu, a izgledate kao neko ko je iz prošlog vremena. Dok sam zalazio sve dublje u hrišćanstvo kroz te uloge, sve više sam shvatao koliko ono ima podudarnih tačaka sa drugim religijama i da sve religije, u stvari, kreću iz istog shvatanja života i ljubavi. To saznanje je najviše ostavilo traga na mene i iz svega toga sam izvukao da nema ništa loše u tome ako sve ide iz srca, uz prave vrednosti, koje su u srži svake svetske religije.

Šta vas još očekuje u Nemačkoj i ovde kod nas, ako možemo da otkrijemo?

- Nadam se drugoj sezoni "Popadije" i da će ta priča da se nastavi jer je bilo veoma zabavno na setu. Voleo bih da ta televizijska porodica, koja se tu okupila, nastavi svoj život na ekranu. Sviđa mi se ideja da sedim sa druge strane kamere, zanima me da zavirim kako je pošto mislim da imam dobro oko za to. Često sam partner za kastinge i rad na liku, i možda imam malu iskru talenta za pisanje i razvijnje priče ili režiju. Voleo bih to da istražim, vidim šta se krije iza toga i da li mi to leži.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)