PREVARIO CENZORE I SAČUVAO BAŠTINU: Zaboravljeno temeljno delo srpske etnologije Leontija Pavlovića

Boris Subašić

24. 01. 2023. u 11:00

LEONTIJE Pavlović je 1956. odbranio i objavio doktorsku disertaciju neobičnog naziva "Kultovi lica kod Srba i Makedonaca (Istorijsko-etnografska rasprava)" i tako izveo nešto nezamislivo u doba ideološkog terora nad srpskom kulturnom baštinom.

ПРЕВАРИО ЦЕНЗОРЕ И САЧУВАО БАШТИНУ: Заборављено темељно дело српске етнологије Леонтија Павловића

Dolazak Trojeručice u Hilandar

Njegov naučni rad bio je prva enciklopedijska i analitička zbirka celokupnog znanja o kultovima ličnosti "svetih Srba" na kojima se temelji srpski nacionalni identitet.

- Bilo je potrebno da se prouči: istorijska, kulturno-istorijska, etnografska i literarna građa. Ovo tim pre, jer je materija za pitanja naših kultova bogata, ali rasturena. Ona se nalazi u hramovima i kultnim mestima, u predanju, rukopisima, štampanim publikacijama, ikonama i freskama. Ova konstatacija imala je nužno za svoju posledicu bibliotečko-arhivska istraživanja i studijsko--terenska putovanja - zabeležio je Pavlović.

Sveti Sava Srpski u hramu Bogorodice Ljeviške u Prizrenu

Iza Pavlovića je u ovom rizičnom poduhvatu stajao nedodirljivi autoritet mentora, akademika Đorđa Sp. Radojičića, velikana koji je život posvetio izučavanju srpske srednjovekovne književnosti i istorije. O tome je vešto ostavio svedočanstvo u uvodu knjige pisane u "kominternovsko" vreme, zbog čega je pojam "kultovi ličnosti" sakriven od cenzora iza birokratskog termina "lica". Prostor srednjovekovne Srbije zamaskiran iza "Srba i Makedonaca" iako su ovi drugi tek od 1945. nastajali kao nacija po programu vrhuške SFRJ upravo na zloupotrebama srpskog kulturnog nasleđa. Atmosfera u doba pisanja "Kultova lica kod Srba i Makedonaca" podseća na avanturu borbe za očuvanje civilizacijske baštine koju je Umberto Eko opisao u delu "Ime ruže". Za razliku od popularne Ekove knjige i još popularnije ekranizacije, Pavlovićevo delo je široj srpskoj javnosti decenijama ostalo nepoznato, iako se bavi ličnostima na kojima je utemeljen identitet Srba, od Klimenta Ohridskog, preko Nemanjića, do Petra Cetinjskog.

Leontije Pavlović

U doba kada je svetosavlje bilo ideološki nepodobno Pavlović je pisao: "Kao diplomata i kanonista Sava Nemanjić je znao da samostalna država treba da ima samostalnu crkvu koja će da se poklapa sa državnim granicama. Stoga je Sava stvorio plan da osnuje narodnu crkvu kakvu su imali onda najnapredniji narodi. Nemanjinim kultom povezane su sve naše oblasti u rukama Nemanjića u jedan feudalni aparat. Proglas kulta osnivača dinastije Nemanjića digao je nacionalni duh i kod naroda postepeno uobličavao uverenje da su Srbi "Novi Izrailj". Tako je Nemanjin kult postao ratna pokretačka snaga. Po biografijama, Nemanja je nakon smrti ratovao na čelu srpskih četa, kao što je nekada Dimitrije Solunski predvodio Grke".

Miloš Obilić kao svetitelj

Istorijsku nepravdu prema Pavlovićevom delu ispravlja "Službeni glasnik" koji će uskoro objaviti "Kultove lica.." sa dostojnom pažnjom, kao bogato ilustrovanu monografiju koja će Srbe upoznati sa njima samima. Jer, iza svih velikih dela i događaja u materijalnom svetu stoji nematerijalna i neizmerna moć ideje, koja u obliku mita i kulta stvara civilizacije. Samoodređenje svih naroda od praiskona do danas počiva na kultu "svetih predaka" i ritualima koji ga prate.

Lazareva priprata u Hilandaru

Pavlović ukazuje da je 130 ličnosti srpskog kulta koje je sakupio i detaljno opisao samo njih 11 kanonizovala crkva, dok su svi ostali utemeljeni u narodnom predanju što svedoči o njihovoj dubini i snazi. Takav je slučaj sa samoniklim herojskim kultom Miloša Obilića, koji se vekovima razvijao u narodu pre nego što je njegov lik kao sveti ratnik sa oreolom prvi put 1804. naslikan u Hilandaru. Upravo su kultne ličnosti ratnika, podvižnika i mučenika u vekovima osmanske okupacije i rasejanja davali Srbima neuništiv duh otpora, pa su u 19. veku za pravoslavne narode "srpski sveci" postali najjači nebeski pokrovitelji ovozemaljske borbe za oslobođenje.

Freska Simeona Nemanje

- Neke naše kultove primili su i drugi narodi, kao Grci, Rusi i Bugari. Grci proslavljaju Klimenta i Nauma Ohridskog za čije su kultove napisali pesme i prozne tekstove. Sem ovih južnoslovenskih kultova, oni su prihvatili Savu Prvog, a Svetogorci još Nemanju i one koji su se podvizavali na Atonu (Grigorija Kumaničkog, Starca Isaiju i Nektarija Bitoljskog). U nekim delovima atinske mitropolije drže se kultovi dukljanskom knezu Vladimiru i Đorđu Kratovcu. Rusi su primili najveći broj naših kultova i bez formalnog priznavanja - zabeležio je Pavlović.

Isposnica Svetog Save

Njegova knjiga je veoma aktuelna u vremenu nove totalitarne ideologije sa Zapada "liberalnog globalizama" koja pokušava, kao i njene prethodnice, da preumi čovečanstvo i stvori "novog čoveka". One se bore protiv jednostavne istine, da celokupne ljudske civilizacije ne bi ni bilo bez mitova i kultova, koji su ključ za razumevanje najdubljih uverenja i težnji i pojedinaca i naroda. Delo Leontija Pavlovića pokazuje da totalitarne konstrukcije ne izdržavaju sud vremena i neminovno tonu u zaborav, za razliku od tradicionalne duhovne baštine koja uvek vaskrsava zahvaljujući pojedincima koji je čuvaju i u doba najstrašnijih progona.

Borisav Čeliković

- Pavlovićeva knjiga objavljena je gotovo nezapaženo pre šest decenija, ali vreme je kao "majstorsko rešeto" dalo pravi sud. Iako bibliofilski raritet, ona je nezaobilazna u delima istoričara, istoričara umetnosti, etnologa i drugih proučavalaca kulture. Od njenog objavljivanja do danas uspostavljen je veliki broj novih kultova i izvršeno više kanonizacija od strane Srpske pravoslavne crkve, promenile su se i društvene okolnosti, ali još uvek nema značajnijeg dela na ovu temu. Sumnjam da bi danas iko mogao da napiše nešto bolje, jer nema ličnosti koja je kao Pavlović vrhunski poznavalac teologije, istorije umetnosti, istorije, etnologije, a uz to i neumorni terenski istraživač - kaže istoričar Borisav Čeliković, urednik biblioteke Sabornik u "Službenom glasniku", koja ponovo objavljuje Pavlovićevu knjigu.

Od kaluđera do naučnika

Život Leontija Pavlovića (1914-1997), ekonomiste, teologa, istoričara umetnosti, etnografa bio je velika avantura, koja i danas krije tajne. Rođen je i kršten kao Dragomir u selu Brodac kraj Bijeljine, Trgovačku akademiju završio je u Sarajevu, da bi se neočekivano zakaluđerio u Studenici, upisao Bogoslovski fakultet u Bitolju i kao briljantan diplomac u Beogradu postao docent na predmetu Liturgika i hrišćanska arheologija. Očekivalo se da će napraviti karijeru u crkvi, ali on je 1956. skinuo monašku rasu i oženio se, ali je zadržao monaško ime Leontije. Zaposlio se kao učitelj u Azanji i uz rad završio studije istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je i doktorirao. Od 1959 do 1977. bio je upravnik Muzeja u Smederevu, a njegov naučni i publicistički opus obuhvata bezmalo 600 bibliografskih jedinica.

BONUS VIDEO:  SPOMEN-PARK U OBLIKU NATALIJINE RAMONDE: Srpski heroji iz Velikog rata dobili obeležje u Trsteniku

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)