LIČNOST VULKANSKE ENERGIJE: Zaboravljeno i zanemareno naučno nasleđe prof. Aleksandra Kostića otkriva se i četiri decenije posle smrti

Miljana Kralj

25. 11. 2022. u 16:33

KAO i sam profesor Aleksandar Kostić tokom života, i njegova baština prošla je svojevrsnu golgotu, ali se i poput feniksa nanovo vraćala u naš javni život. Poslednji primer je ekskluzivni materijal, decenijama zaboravljen u podrumu i biblioteci Instituta za histologiju i embriologiju, a trenutno predstavljen na izložbi "Tajne iz zaboravljene arhive", čiji je autor prof. dr Nela Puškaš.

ЛИЧНОСТ ВУЛКАНСКЕ ЕНЕРГИЈЕ: Заборављено и занемарено научно наслеђе проф. Александра Костића открива се и четири деценије после смрти

Foto: Dokumentacija Legata dr Aleksandra Kostića; Arhiv „Novosti“; Vikipedija; Arhiv instituta za histologiju i embrologiju; Digitalna arhiva CIBID Medicinskog fakulteta i Arhiv AVA SANU

Jedna komoda u suterenu krila je oko 1.800 staklenih negativa histoloških preparata, dok je u biblioteci otkriveno još 3.000 uglavnom fotografskih snimaka sa motivima starog Beograda, Medicinskog fakuleteta, pacijenata, kolega...

- U periodu posle udaljavanja sa fakulteta, prema tekovinama požrtvovanog i plodnog rada profesora Kostića nije se odnosilo sa poštovanjem - objašnjava profesorka Puškaš, dodajući da su, ono što nije nestalo u bomardovanju, oštetili nemar i nebriga.

OČUVANjE ČISTOTE JEZIKA

IZA KOSTIĆA ostala je i neobjavljena obimna zbirka jezgrovitih misli na različite teme iz života, koju je nazvao "Misli i refleksije". Neke od tih mudrosti, od kojih je veliki broj posvećen očuvanju čistote jezika i ćirilice, u javnost su dospele zahvaljujući knjizi njegovog sina Vokija Kostića - "Život sa neprebolnim bolom", posvećenoj nepravdi načinjenoj njegovom ocu. Pisao je i pesme na francuskom jeziku, a sa njih 15, sabranih u zbirku Vers d`un medicine, konkurisao je 1949. na međunarodnom konkursu Prix Royal.

Muzeju Srpskog lekarskog društva 1992, Vojislav Voki Kostić poklonio je 1.525 "muzejsko-arhivskih jedinica", iz zaostavštine roditelja, u tu zbirku nije vraćeno ono što je bilo pozajmljeno za izložbu 2003. u UB "Svetozar Marković":

- Štaviše, pojedini dokumenti sa spiska poklona danas se nalaze u Matici srpskoj u Novom Sadu. U Maticu su stigli 2017. u okviru Zaostavštine Aleksandra i Vojislava Kostića, koju je Vera, Vojislavljeva udovica, poklonila nakon kontakta sa mr Dejanom Miloradovim, stručnim saradnikom Matice, koji se zainteresovao za leksikografski rad Aleksandra Đ. Kostića - tvrdi profesorka Puškaš.

Celokupnu zbirku arehološkog, paleontološkog materijala i drugih iskopina, prikupljanu 45 godina, Aleksandar Kostić je 1978. zaveštao Opštini Grocka, da bude izložena u Rančićevoj kući. Postavku, svečano otvorenu 1982, Vojislav Voki je kasnije upotpunio očevim ličnim predmetima, rukopisima i delom biblioteke, pa je formiran legat, koji je devedesetih stavljen pod ključ. Prilikom snimanja dokumentarnog filma o ocu, povodom rehabilitacije 2001, Voki Kostić sa snimateljskom ekipom beleži kadrove devastirane Rančićeve kuće i legat koji propada od vlage. Njegovom intervencijom, zbirka je komisijski popisana, ali, problem nije rešen.

Premijera izložbe "Tajne i zaboravljene arhive" u Grockoj/Foto: Dokumentacija Legata dr Aleksandra Kostića; Arhiv „Novosti“; Vikipedija; Arhiv instituta za histologiju i embrologiju; Digitalna arhiva CIBID Medicinskog fakulteta i Arhiv AVA SANU

- Sem što je postavljen nov krov, sve drugo je isto!!! Ograda muzeja istrulela, unutrašnjost muzeja i nadalje uništena, nema struje, nema eksponata, katanac i dalje zamandaljen, MUZEJ NE POSTOJI. Sve ovo najbolje pokazuje pravi mentalitet srpske sredine - naveo je ogorčeni Voki Kostić.

Tokom istraživačkog rada, 2015, Zorica M. Atić, istoričarka umetnosti, ustanovila je da, uprkos usmenim kazivanjima o devastaciji, zbirka postoji i o tome upoznala rukovodstvo Opštine Grocka. Mogućnost za formiranje stalne postavke legata ukazala se u okviru obnove Gročanske čaršije, pa je uz podršku opštine, Grada Beograda i Muzeja grada Beograda, posle dve decenije, ponovo otvorena u biblioteci "Ilija Garašanin", oktobra 2018. godine.

NA PRVOM snimku, pasioniranog fotografa i osnivača "Beogradskog foto-kluba" Aleksandra Kostića (ogromnu fotografsku baštinu čuva Muzej primenjene umetnosti), nastalom kada je imao 12 godina je njegova rodna kuća u Kosmajskoj 23, na Topčiderskom brdu. Rođen je 6. marta 1893. kao četvrto dete Katarine i Đorđa Kostića, upravnika Beogradske carine. Tu prvu fotografiju poklonio je majci, koju je, kao i svaku ženu smatrao "stubom kuće" i do kraja života oslovljvljo sa "vi".

U gimnaziji se zaljubljuje u Smilju Joksić, sa kojom se, dok su još bili na studijama u Francuskoj, venčao prvo građanski 25. septembra 1919. u opštini Monpelje, a tri dana potom i u Nikolajevskoj (ruskoj) crkvi u Nici. Sve do 1979. Kostići su svakoga septembra odlazili u Nicu, gde bi na sam dan venčanja u podne odlazili u crkvu, a potom u alzaški restoran.

U međuratnom periodu, kada stvara Histološki institut, postavlja temelje medicinske seksologije, kada mu se rađaju sinovi Ivan i Vojislav, vulkanska energija Aleksndra Kostića bila je nezaustavljiva. Kako se navodi u katalogu izložbe u UB "Svetozar Marković" iz 2003. bio je: predsednik Društva za obrazovanje i zaštitu dece, osnivač Društva za čuvanje narodnog zdravlja, urednik časopisa "Zdravlje" i "Priroda i nauka", autor Prve zemaljske higijenske izložbe, glavni urednik Međunarodne izložbe dečje zaštite, predsednik Antialkoholičarskog pokreta Jugoslavije, predsednik Skautske organizacije Jugoslavije, predavač na Radio Beogradu, urednik za medicinu na Kolarčevom narodnom univerzitetu, učesnik kongresa, seminara, savetovanja...

JESEN Kostićevog života, kojom su preovladali duboki, tužni tonovi, započeta okupacijom, smrću majke Katarine, decembra 1942, a potom i sina Ivana (ubijen godinu dana posle odlaska na Ravnu goru), i nastavljena ratnim i poratnim političkim progonima, nije uspela da utrne njegov bodar i radoznao duh. Posle 1952. posvetio se leksikografiji i pisanju knjiga i držanju predavanja širom zemlje iz oblasti seksologije.

Zbog ovog prosvetiteljskog delovanja, ali i zalaganja za očuvanje srpskog jezika i ćirilice, četiri isntitucije predložile su ga, 1973, za Vukovu nagradu. Žiri na čijem čelu je bio dr Dragutin Tešić je to prihvatio, ali je na dan kada je trebalo objaviti imena dobitnika, telegramski sazvana nova sednica. Od 13 članova, prisustvovalo je sedam, od kojih su se četvorica profesionalno bavila politikom.

Predsednik žirija je preneo stav Tihomira Vlaškalića, predsednika SK Srbije, da "ne dolazi u obzir da prof. Kostić dobije Vukovu nagradu". Optužen je za "nacionalizam" i "antisocijalizam", jer se više puta javno zalagao za upotrebu ćirilice, umesto latinice, što je, kako je to stajalo na izložbi u UN "Svetozar Marković", potvrdio i Milan Vukos (tada direktor RTS-a), a Đoko Stojičić predložio da se umesto Kostiću nagrada dodeli potpukovniku Đorđu Radišiću.

Foto: Dokumentacija Legata dr Aleksandra Kostića; Arhiv „Novosti“; Vikipedija; Arhiv instituta za histologiju i embrologiju; Digitalna arhiva CIBID Medicinskog fakulteta i Arhiv AVA SANU

MEĐU mnogim stvarima koje je ustanovio u srpskoj nauci i kulturi je i medicinska seksologija. A koliko je u tom smislu bio pre svog i ovog našeg vremena govori i to kako ni vek kasnije nisu zaživele njegove zamisli da se u škole uvede seksualno vaspitanje, niti je osnovan institut za seksologiju.

Veliki uticaj na Kostića, još kao studenta medicine, ostavilo je delo švajcarskog profesora Augusta Forela "Polno pitanje", koje je preveo još tokom Prvog svetskog rata, a objavio kod Gece Kona, 1920.

- Polno vaspitanje našeg naroda treba što pre otpočeti, kako se na njegovo mesto ne bi usadile one otrovne i štetne tekovine sa zapada koje, nažalost, već počinju da zahvataju velike varoši - zapisao je u predgovoru ovom izdanju, koga je tri godine potom sledila Kostićeva prva autorska studija - "Iz seksualnog pitanja".

Iza pionira srpske seksologije ostalo je desetak naslova u ovoj oblasti, među kojima su "O braku", "Žena-pol žena-čovek", "Bračni problemi", "Polno saznanje". Preveo je i desetak dela značajnih stranih autora, štampao stotinak naučnih radova i članaka, održao više od 200 tribina i predavanja. Kuriozitet u ovom delu njegovog opusa je delo koje je spojilo njegova naučna dostignuća i sklonost ka književnosti - "Seksualno u srpskoj narodnoj poeziji".

- Narod sve pojave u vezi sa seksualitetom poštenije shvata nego varošani - piše Kostić.

- Te pojave su za njega svete i čiste, jer su delo Božje, dok varoški krugovi, daleko od prirode i njenih životvornih manifestacija, pokazuju u tome mnogo licemerstva i lažnog stida, iako taj život uživaju mnogo intenzivnije i sa mnogo više čulne prefinjenosti od prostog sveta.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

EKSKLUZIVNO: Pogledajte šta policija radi u kući Dankine majke (VIDEO)